Povratak Sberbanka u proces dogovaranja nagodbe vjerovnika Agrokora novo vodstvo kompanije ocijenilo je kao osiguranje budućnosti kompanije i nakon nagodbe. Veliki je to zaokret u nekoliko mjeseci, ne samo vodstva Agrokora već i na polju političkih igara u ekonomskoj areni. Da je riječ o strateškom potezu, pokazuje i činjenica da je drugi čovjek Sberbanka Maksim Poletajev potpisao sporazum.

Vratili smo se na početne pozicije prije nego što se država umiješala u proces i na situaciju u kojoj je dogovaran stand-still. Rusi su tada imali ključnu ulogu, kao najveći vjerovnici, a i nakon njihova povratka za stol bit će slično. Velika je razlika pak u činjenici da stand-still aranžman iz ožujka 2017. nije uključivao plaćanje dobavljača. Tu je uskakanjem lex Agrokor država napravila krucijalni potez za zaštitu domaće ekonomije jer bi bez plaćanja propao veći dio prehrambene industrije i na tisuće OPG-ova. Ipak, potezi koji su se vukli dok se ugovarao roll-up aranžman morali su biti diplomatičniji jer je bilo nepotrebno dovesti najvećeg vjerovnika u situaciju da preko medija poručuje da ih izvanredni povjerenik ucjenjuje.

Tko je bio u tom trenutku u pravu, nije presudno jer je od početka trebalo imati na umu da se 1,1 milijarda eura duga ne može izbrisati te da će tih 20 posto ukupnih dugova kompanije uvijek imati svoje mjesto. Jasno je to i matematički, a ako uključimo i politiku pa uzmemo u obzir da tu petinu duga drži najmoćnija banka u Rusiji, koja je pod direktnom upravom Vladimira Putina i njegove ekonomske politike, onda je trebalo igrati još opreznije. Vlada se malo zaigrala računajući na to da američki fondovi mogu financirati sve tekuće potrebe koncerna, ali i da će Rusi popustiti ako izgube na sudovima. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila je mudrija pa je problemu prišla s političke strane jer ljutnja Sberbanka i zategnuti odnosi i nisu bili inspirirani svotom od milijardu eura koja je za godišnju aktivu te banke sitniš. Ublažavanje stavova rezultiralo je, uz mig politike i novog povjerenika Fabrisa Peruška, uspješnim otopljivanjem odnosa. Povratak Rusa bitan je iz nekoliko pozicija, ali prije svega jer garantira da nakon sklapanja nagodbe neće biti tužbi s velikim iznosima, a koje bi u konačnici mogle opteretiti građane.

Povratak daje i legitimitet procesu koji sada ima podršku kruga većeg od 80 posto vjerovnika, a najava Peruška da on znači održivo poslovanje “novog Agrokora” u budućnosti znači i da obje ruske banke imaju dugoročne planove. Nagađa se da su spremne financirati iskup roll-up kreditora u dijelu u kojem im bude odgovaralo, a mnogi i činjenicu da je manji ruski kreditor VTB bank nedavno kupio najveći pojedinačni udjel u Magnitu, vodećem ruskom lancu maloprodaje, doživljavaju kao dokaz da su od početka imali plan za Agrokor. Čak i ako imaju agendu, to ne znači da, ako ih se stavi u okvire, neće biti dobar partner za domaću industriju. Agrokorova maloprodaja i veleprodaja služila je cjelokupnom domaćem gospodarstvu kao izvozni kanal prema regiji. To valja zadržati, kao uostalom i poziciju visokog udjela domaćih proizvoda na policama Konzuma. Tu politika ne može napraviti ništa zakonima, ali se puno može napraviti edukacijom potrošača kao što je HGK svojevremeno napravio akcijom “Kupujmo hrvatsko”. Hoće li kombinacijama Rusi postati ključni vlasnik Agrokora, ostaje za vidjeti, ali treba podsjetiti da će i veliku ulogu u njemu imati i domaće banke.