Kraj je 2010 godine. Još jedna godina propuštenih prilika. Dogodilo se vrlo malo toga pozitivnog, vrijedno spominjanja. No zbog budućnosti i 2011. spomenut ću nekoliko stvari koje su prošle godine postale sasvim jasne i izvjesne. Gospodarstvo je nastavilo, nakon katastrofalne 2009. godine, i dalje padati. Prema svim analizama svjetskih rang-ljestvica spadamo bliže začelju nego vrhu. Broj nezaposlenih i dalje rast, proizvodnja, investicije i dalje u padu, nesolventnost sve većeg broja kompanija, deficit… Sve to toliko puta rečeno kazuje o kritičnom stanju i nekonkurentnosti gospodarstva. Tržište rada, neefikasna i skupa javna vlast i nefunkcionirajuća pravna država, porezi, mirovinska reforma, sve su to razlozi naše nekonkurentnosti. Svima, ili barem svima, jasno je da stvari treba hitno mijenjati jer postojeći model gospodarstva više ne funkcionira. Moramo se od gospodarstva baziranom na investicijama države i javnih poduzeća okrenuti prema izvozno orijentiranom.

Nestanak socijalnog dijaloga
Država i Vlada nisu svladale pravilo da je samo 5 posto strategije pisanje, sve ostalo je implementacija. Mi smo u 2010. gotovo savršeno svladali prvih 5 posto, ostalo se ne događa, odnosno ako se i događa, nije vidljivo u rezultatima. Dijalog i socijalni dijalog je 2010. nestao. Osim što i formalno GSV ne funkcionira, civiliziranog i odgovornog dijaloga nema. Socijalni dijalog je postao naličje političkog dijalog, ili nedijaloga, političkih elita. U takvoj atmosferi nepovjerenja, neslušanja druge strane i osobnog etiketiranja teško je o bilo argumentirano razgovarati. A u krizi je važnije nego inače imati jedinstvo svih, i politike i radnika i poslodavaca, jer samo tako možemo biti uspješni i izaći iz krize. Realni sektor gospodarstva je pokazao u 2010. zavidnu razinu žilavosti i izdržljivosti. Poput čileanskih rudara gospodarstvo je upalo u veliku rupu, i čudom i dalje živi, šalje znakove života. Nažalost, gore se vodi “dijalog”, kako i gdje bi trebalo početi kopati, ali se u stvarnosti još ne kopa. U međuvremenu gospodarstvo samo traži izlaz i sve više tvrtki traži i nalazi svoje poslovne prilike u inozemstvu. Otuda i blagi porast izvoza. Ova je godina pokazala da unatoč svim problemima lokalnog i globalnog okruženja u kojem živimo imamo odlične tvrtki, dobre radnike i poslodavce koji znaju biti uspješni. To daje nadu i optimizam za budućnost.

Što možemo očekivati u 2011?
Analiza 2010. zapravo daje odgovor na čemu, i što, moramo raditi, ako želimo oporavak gospodarstva. Uspješnu od neuspješnih država razlikuje samo nekoliko ključnih elemenata: vladavina prava i efikasne države koja štiti pojedinca i potiče ga na inovativnost i rad, konkurentnost, odnosno legalno okruženje koje svim tvrtkama daje jednako pravo na rad i uspjeh te zaštitu vlastite autonomnosti i inovativnosti, radna etika i promocija rada koja omogućava i potiče stvaranje blagostanja i uspjeh, znanstvena istraživanja povezana s gospodarstvom, obrazovanje i zdravstvena zaštita. To je recept svakako i za nas. Apsurdno je raditi isto i očekivati drukčiji rezultat. Stoga ako želimo uspješnu i dobru 2011., moramo svi početi raditi drukčije, i to odmah.

Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca