Pretovar robe u Luci Vukovar u ovoj bi godini mogao dosegnuti otprilike 400.000 tona, što bi bilo na razini pretkrizne 2008. godine. Tomislav Mihaljević, predsjednik Uprave Luke Vukovar, kaže kako bi ove godine luka napokon mogla biti profitabilna jer je 2011. zaključila na granici profitabilnosti. Kako bi Luka Vukovar uopće bila isplativa, potrebno je na godišnjoj razini pretovariti barem 350.000 tona robe. Dakako, to je znatno manje od onoga što je bilo na njezinu vrhuncu. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća prosječno se godišnje prekrcavalo i ukrcavalo milijun i tristo tisuća tona roba. Zbog svojeg položaja, kao jedina domaća luka u na Dunavu, te prirodnoga gravitiranja prema velikom industrijskom bazenu u sjevernoj Bosni kojem je Vukovar prirodna baza ta je luka s vremenom izrasla u jednu od većih srednjoeuropskih riječnih luka. Nakon ratnih razaranja devedesetih Luku Vukovar trebalo je vratiti u nekadašnje stanje pa su stoga bila nužna izdašna ulaganja koja su se provodila tijekom godina. Primjerice, u posljednjih pet godina u tu dunavsku luku uloženo je oko 35 milijuna kuna. Jedna je od najvećih investicija bila je kupnja lokomotive proizvedene u Gredelju za približno pet milijuna kuna, za što, kaže Mihaljević, nije bilo potrebno dizati kredit. Vlada Kraljevine Belgije darovala je dizalicu u vrijednosti od tri milijuna i tristo tisuća kuna.

Ugljen i željezo

Kako stoji na web-stranicama Luke Vukovar, u predratnim godinama roba koja je dolazila u luku stizala je ponajviše iz zemalja istočne Europe kao što su Rusija, Ukrajina i Rumunjska, a ta je roba išla dalje za Bosnu i Hercegovinu, i to ponajviše u koksaru Lukavac i zeničku željezaru. Kada je riječ o vrsti robi, pretovarivao se uglavnom ugljen za koksiranja, a izvozili su se ponajviše željezni proizvodi kao što su gredice, limovi i betonsko željezo. "Znatan udio u izvozu činio je boksit koji je dolazio iz tadašnjih rudnika boksita Bosanska Krupa i Vlasenica za aluminijsku industriju i za Češku. Dugi niz godina luka je pretovarila i željeznu rudaču koja je dolazila kombiniranim prijevozom iz Brazila za austrijske čeličane u Linzu. U to je vrijeme luka zapošljavala 120 radnika", stoji na stranicama. Danas je zaposleno osamdesetak radnika, a glavni teret Luke Vukovar su proizvodi Adriatica Vukovara, Petrokemije i Agrokora. Prema podacima Poslovne Hrvatske, tvrtka Luka Vukovar je u 2011. imala ukupan promet od 14 milijuna i 600.000 kuna, što je znatno povećanje u odnosu na 2010. te ostvarenih 9 milijuna i 300.000 kuna. Porasla je i neto plaća sa 3900 kuna iz 2009. na 4200 kuna u 2011. godini. Mihaljević napominje da u vrijeme krize nisu otpustili ni jednog radnika iako je 2009. godine pretovar bio 120.000 tona, no kaže da su im urednu isplatu plaća i drugih potraživanja omogućila dobre godine 2005. i 2006. kada su pretovarili više od 900.000 tona robe. Na "zalihama" iz tog razdoblja živjeli su sve do 2011. kada je profitna stopa napokon izašla iz minusa. "Možete slobodno napisati da nemamo niti jedan kredita, a sve svoje dugove plaćamo u roku od mjesec dana. Kod nas nije bilo otpuštanja, a čak smo prošle godine zaposlili tri nova radnika, ali na određeno vrijeme. Dobro poslujemo, a naš stopostotni vlasnik je država", govori Mihaljević. Sam početak krize Luka Vukovar osjetila je izravno čim je oslabilo industrijsko zaleđe jer je sukladno tome padala i količina tranzitnih roba koje su stizale u luku.

Turizam

Osim prekrcajno-skladišnog dijela Luka Vukovar bavi se i razvijanjem agencijskih usluga, i za trgovačke brodove i za putničke kruzere, koji su, kako piše na njihovim stranicama, posljednjih nekoliko godina u znatnoj mjeri povećali svoju prisutnost na ovom dijelu Dunava. "U ovoj će godini u našoj luci biti 260 pristajanja, što znači da će u luku doći 30.000 putnika. Agencijske usluge zapravo se svode na to da naši ljudi ulaze na brodove i obavljalju kompletnu reviziju broda, surađuju uime broda s carinom, policijom i ostalima", kaže Mihaljević. Iako se uz vukovarsku luku najčešće veže utovar i istovar roba, samo u 2010. godini u tu je luku uplovilo više od 150 kruzera, s oko 18.000 putnika, a većina njih stigla je iz SAD-a, no bilo ih je i iz Kanade, Njemačke, pa i Danske. Iako u Vukovaru ne ostaju duže vrijeme, već se zadrže svega dva-tri sata dok obiđu baroknu jezgru grada, Muzej vukovarske ratne bolnice i Ovčaru, ipak to donosi znatna sredstva. Na pitanje vidi li možda poboljšanje financijske slike Luke Vukovar kada Hrvatska postane punopravna članica Europske unije, Mihaljević odgovara kako misli da im Europska unija neće donijeti više prometa. Kaže kako, dokumentacijska procedura s carinama i granicama će nestati, ali osim tog olakšanja druge promjene u nekoj većoj mjeri od ulaska u Europsku uniju ne očekuje.

U luku se vraćaju ugljen i žitarice

Prema podacima Luke Vukovar, ona do danas nije dosegla prijeratni promet. Ipak, produktivnost se poboljšala ako se gleda po količini tereta po zaposlenim radnicima ili po dizalici. Naime, u predratno "zlatno" doba luka je imala prosječno od 8000 do 10.000 tona tereta po zaposlenom, a taj je pokazatelj 2005. i 2006. iznosio više od 11.000 tona po radniku. Kada je o dizalicama riječ, situacija je slična. Nekoć je prekrcaja po dizalici bilo čak 250.000 tona godišnje, a 2006. taj je prekrcaj bio 305.000 tona. Godina 2006. spominje se u usporedbi s predratnim vremenom kao zlatna jer je tada ukupan promet bio veći od 900.000 tona robe, a ove će godine dosegnuti približno 400.000 tona. Posljednjih je godina primjetan povrat tradicionalnih tereta u luku, prije svega rasutih kao što su ugljen i žitarice.