S odbijanjem prijedloga za kontrolu ustavnosti 12 pravnih i fizičkih osoba, među kojima je i sam Ante Todorić, odlukom Ustavnom suda RH (USRH) s Lex Agrokora skinut je rizik neustavnosti. Zakon je u cijelosti u skladu s Ustavom RH, smatra 10 ustavnih sudaca koji poručuju da javni interes preteže nad ograničenjem prava, pa zakon vrijedi i za slučaj ukupno 10 domaćih kompanija, po definiciji od sistemskog značaja, ali uz uvjet da ispunjavaju zakonske pretpostavke za pokretanje postupka kao koncern.

Nasuprot njima ipak čak je troje sudaca potpisalo dva izdvojena mišljenja, od čega se u jednome ne dovodi u pitanje legitimnost cilja, nego nesrazmjerno ograničenje ustavnog jamstva poduzetničke slobode i temeljnog prava na sudsku zaštitu. Odluka lišava državu, tj. porezne obveznike prijetnji tužbama za naknadu štete po osnovi neustavnosti. Pravne posljedice tako je i sažeo predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović prezentirajući obrazloženje odluke. Trenutno najsloženiji predmet, po veličini, značaju i zadiranju u prava usporediv sa slučajem prinudne konverzije švicarskog franka, USRH je riješio atipično brzo, tj. u predviđenom zakonskom roku. No, kako se čini, pod zadnje je upravo podizanje učinkovitosti glavno obilježje rada ustavnih sudaca.

Na rekordno su niskoj razini zaostataka zbog popunjenosti kadrovima: prije 10-ak godina imali su više od 9000 neriješenih slučajeva, danas ih je 3200, a ovog ljeta mogli bi ući u režim 100%-tne učinkovitosti. Međutim što se rizika od Lexa tiče, tu ujedno prestaje i domašaj ove odluke jer rizici za državu od sudskih postupaka vezani uz zonu primjene Lexa i dalje postoje. Zbog toga ni Šeparović jučer nije mogao isključiti tužbe u kojima bi eventualno obeštećenje zatražili ovlaštenici koji smatraju da su im povrijeđena prava uslijed primjerice postupanja izvanredne uprave. To će se tek pokazati kroz praksu, a u domeni je prvo sudskog odlučivanja, pa potom i mogućih novih ustavnih tužbi, uz otvoreno pitanje hoće li se slučaj Lexa preseliti na međunarodne sudske instance.

Naime, Ustavni sud nije razmatrao prigovore koje se tiču pitanja usklađenosti Lexa s pravnom stečevinom EU jer je za to nadležan Sud EU u Luxemburgu. 
“Ustavni sud ocijenio je da Zakon ima legitimni cilj: zaštitu održivosti poslovanja trgovačkih društava od sistemskog značaja za RH kako bi se spriječile negativne posljedice na ukupnu gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost koje bi mogle proizaći iz naglog diskontinuiteta i/ili prestanka poslovanja takvih društava”, kazao je Šeparović. 
Rješenje i obrazloženje na ukupno 150 stranica, pak, temelji se na službenim izvorima dobivenih od Vladinih tijela, što za pravnike nije sporno, tim više što je i Šeparović eksplicitno naveo da bi Vlada, da nije donijela navedenu mjeru, zapravo povrijedila ustavne odredbe koje Hrvatsku definiraju kao socijalnu državu. Odluka je očekivana, komentirao je ustavnopravni stručnjak i arbitar Miljenko Giunio, i to, kaže, i pravno i sa stajališta gospodarske politike i ciljeva koji se žele postići Lexom. 
“Sa stajališta ustavnih prava svaki insolvencijski zakon na određeni način ograničava prava vlasnika i vjerovnika, a u Lexu je to samo na specifičan način i s većim intenzitetom izraženo s obzirom na veličinu problema i širok krug subjekta koji sudjeluju.

Ograničavanje prava s jedne strane, te s druge strane zakonski cilj koji se želi postići kroz zaštitu legitimnih interesa u cjelini, imali bi ustavnopravno uporište i u svakoj članici EU”, kaže Giunio podsjećajući da je britanski sud priznao Lex kao prihvatljiv strani propis jedne europske zemlje. 
I s dva izdvojena mišljenja odluka ima pozitivan utjecaj na daljnji postupak izvanredne uprave koji ulazi u završnu fazu kad su upravo najaktualnija pravna pitanja i rješenja, kao i hoće li vjerovnici izglasati nagodbu ili eventualno slijedi stečaj. 
To je jedna od onih odluka Ustavnog suda u kojoj nisu imali jednoglasno glasanje, ali je to pravno nerelevantno, mišljenje je zagrebačkog odvjetnika Miće Ljubenka, koji smatra da odluka zato nije ni manje pravno utemeljena, ni pravno ima manju snagu, nego je njezina pravna snaga potpuno jednaka.
 “Njezin rezultat je velik jer će postupak dobiti svojevrsni poticaj. Do jučer smo ipak imali rizik ustavnosti, a sad je on otpao jer je zakon prošao kontrolu ustavnosti, čime se olakšava pozicija VTS-u u donošenju odluka jer je o temeljnim pitanjima USRH zauzeo stav, pa viši redovni sud o tome ne mora odlučivati”, kaže Ljubenko. 
Pitanje povrede privatnog vlasništva, kao jedan slučaj upiranja na problem eventualne neustavnosti, sada je otpao, jer se pokazalo da Lex nije različit od Stečajnog zakona (SZ) koji predviđa značajna ograničenja privatnog vlasništva kao temeljenog principa insolvencijskog zakonodavstva.

Ipak za razliku od SZ-a, u pogledu drugog pitanja jesu li vjerovnici međusobno ravnopravni u postupku po Lexu, Ustavni sud i sam napominje da se predviđa mogućnost nadglasavanja vjerovnika – tzv. “cram-dawn” ili “nadglasavanje nesuglasnih vjerovnika”, i to kroz iznimku od pravila temeljem koje će se smatrati da su vjerovnici prihvatili nagodbu ako je izglasaju vjerovnici čiji ukupni zbog tražbina iznosi najmanje 2/3 ukupnog iznosa tražbina. Koliko je to u skladu s budućom EU Direktivom o okvirima za preventivno restrukturiranje, budući da Lex ne sadrži pravila koja štite manjinu od nepravednog smanjenja prava i interesa, trenutno je čini se – sporedno. Uz to, potvrđeno je i da se tijekom postupka može trgovati dionicama, iako je regulator to ograničio upravo zbog Lexa, što otvara dodatno pitanje oko trgovine, kao i da Lex sadrži potrebna rješenja za skupine vjerovnika, što znači da je na potezu povjerenik Peruško.