Kad vidimo stanje rezervacija i najave za ovu turističku sezonu, na prvu loptu moglo bi se reći da nas čeka “puno lipi stvari” i da hrvatski turizam ove godine ima mnogo osnova da se izvuče iz stagnacije. Međutim, ne treba samo poletjeti na optimizmu, već aktualnu situaciju koja nam ide u prilog što bolje iskoristiti, ističe Joško Lelas, direktor Hotela Makarska potpredsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH). “Interes za Hrvatsku je ove godine s razlogom veći i to ohrabruje i daje poticaj. Međutim, istodobno se cijene naših usluga nisu mijenjale iako su cijene inputa povećane, kao što su hrana, energenti, troškovi rada. Za bolje financijske rezultate zato će biti vrlo važno povećati broj gostiju te broj dana zauzetosti. Zbog situacije na Mediteranu Hrvatsku će ove godine posjetiti i gosti koji to nisu imali u planu. To vidim kao našu priliku da im pokažemo našu ljepotu i ponudimo našu kvalitetnu uslugu te ih pridobijemo na povratak ili čak kao stalne goste. Eventualno bismo mogli ponoviti ono što su naši konkurenti napravili kad smo mi bili u problemima, te pokrenuti investicijske cikluse i povećati kapacitete u hotelijerstvu te se tako izboriti za buduću poziciju na svjetskom tržištu. Međutim, za to treba puno veća akcija od cijeloga državnog aparata i odrednice strategije nacionalnoga gospodarstva. Mislim, ako se svi zaklinju, onda je sad pravo vrijeme”, kaže Lelas.

Unatoč najavama Zakon o radu još se nije izmijenio u dijelu koji izravno utječe na poslovanje u turizmu, a sezona je gotovo počela. Kako će se na poslovanje odraziti ako navedene izmjene ne budu izglasane prije lipnja?
Zakon o radu je, pretpostavljamo, temeljen i donesen na promišljanjima i iskustvima djelatnosti koje nisu izložene sezonskom utjecaju i sezonskom organiziranju poslovanja. Odmah nakon čitanja usvojenog zakona i poslodavci i zaposlenici u turističkim djelatnostima bili su svjesni činjenice težine provedivosti odrednica zakona koje se tiču vremenskog ograničenja trajanja rada i definicije te visine iskorištenosti preraspodijeljenoga radnog vremena. Naime, striktna primjena odrednica ovog zakona bi dovela, a u tome se slažu i sindikat i poslodavci, do smanjenja broja stalno zaposlenih u turističkoj branši. Za isti broj sati rada (otvorenosti) trebat će se angažirati veći broj zaposlenika. Zbog toga smo mi poslodavci uz podršku partnera iz sindikata tražili dopunu zakona kojom bi se uvažile naše specifičnosti te smo od predsjednice Vlade dobili obećanje da će doći do tih ispravki. Očekivali smo da će se to dogoditi prije ove turističke sezone i dobili smo signale u tom smjeru, ali, kao što vidimo, još se to nije dogodilo. Ako se izmjena ne dogodi, aktualan zakon izazvat će samo pad kvalitete i u konačnici štetu u turizmu.

Imate li informacije o tome kako teku pregovori tvrtki koje su podnijele zahtjev za koncesiju turističkog zemljišta s obzirom na prethodne primjedbe o teškoj provedivosti zakona?
Donošenjem zakona o turističkom zemljištu te provedbenih akata rješava se dugogodišnji “gordijski čvor” nacionalnog turizma. Naime, upravo smo zbog tih problema u proteklih 20 godina imali visoku razinu nesigurnosti, što je dovodilo do smanjenja investicija. Zakonom i uredbama se stvara gospodarski i pravni okvir za budući rast i razvoj nacionalnog turizma. Hrvatski turizam je danas suočen ne samo s globalnom krizom i preživljavanjem na kratki rok nego i s bitnim pitanjima kako do globalne konkurentnosti i kako do novih investicija. Visina koncesijske naknade nije na razini koju je UPUHH predlagao zajedno s Kamperskom udrugom, koja je bila temeljena na studiji i analizi Fakulteta za turistički i hotelski menadžment iz Opatije. Naime, predlagali smo fiksnu naknadu od jedne kune uz varijabilnu naknadu samo u kampovima. Smatram da je ključno osigurati da se sredstva prikupljena od koncesijske naknade u budućim razdobljima troše samo namjenski (što zakon i predviđa) i da je potrebno osigurati mehanizme na nacionalnoj i razini jedinica lokalne samouprave koji će isto pratiti. Vjerujemo da je Vlada kroz provedbene akte osigurala da mehanizmi u cijelosti budu provedivi, odnosno da ne dovedu do daljnjih “blokada”.

Vlada je obećala napraviti dodatan pritisak da se turizam oslobodi dijela parafiskalnih nameta koji su jedno vrijeme bili top-tema. O tome se sad puno manje govori, znači li to da je situacija s nametima bolja? Možete li dati primjer Hotela Makarska?
Pitanje parafiskalaca ili, kako ih volim zvati, “poreznih tumora” bili su i ostali u fokusu našeg problema jer su pitanje gospodarske konkurentnosti na svjetskom tržištu. Nazivam ih tumorima jer imaju status neovisnosti od gospodarstva i gospodarske situacije. Za njih su unaprijed određeni prihodi bez obzira kako i koliko radite i privređujete. Vlada je razumjela tu priču te je izmijenila zakone o spomeničkoj renti i RTV pretplati. Ono čemu se nismo uspjeli približiti to su ZAMP i vodne naknade. Posebno zanimljivo za ove naknade jest da se propisi koji ih reguliraju nisu donosili u gospodarsko-demokratskoj proceduri, nego u nekim “lobističko-političkim” procedurama te su tako bili izuzeti od realnosti. Pa i danas se tako ponašaju, ne želeći otvoriti vrata izmjenama svojih osiguranih beneficija. Vodoslivne naknade utvrđuju vrijednost cijene po planiranim godišnjim troškovima – prevedeno to znači da oni unaprijed planiraju koliko im treba za plaće, investicije, troškove putovanja i onda nam ispostave račun. Taj račun u Hotelima Makarska je 1 posto ukupnih godišnjih troškova društva, a uvijek stiže s čestitkom za Novu godinu. Slično je i s “bodom” za ZAMP koji se usklađuje s povećanjem potrošačkih cijena i bruto plaće u Hrvatskoj. Njima nije bitno što nismo dizali cijene jer smo na svjetskom tržištu, ili jesu li naše sjedalice u restoranu pune ili prazne, oni imaju svoj prihod unaprijed izračunat. Očekujemo da će napokon doći i do promjene tih nameta. Kad bismo parafiskalne namete usporedili s toliko popularnim PDV-om, on ipak ovisi o realizaciji prihoda pa je puno transparentniji od tih spomenutih para-poreza.

Hotelijeri godinama upozoravaju na stopu PDV-a koja domaću industriju stavlja u nekonkurentan položaj? Vjerujete li više, s obzirom na političku klimu, uopće u mogućnost da se u Hrvatskoj smanji PDV u turističkom sektoru?
Pitanje PDV-a je pitanje konkurentnosti na eurotržištu i globalne konkurentnosti gdje naši konkurenti imaju prosječnu stopu oko 7 posto, a mi u Hrvatskoj 10 posto na smještaj i 23 posto te 26 posto na hranu i piće. Očekujemo da će prilikom prilagođavanja hrvatskih zakona s ulaskom u Europu, koja nam diktira dvije diferencirane stope PDV-a, cijelo hotelijerstvo i restoraterstvo staviti u stopu od 7 posto. To bi bio velik doprinos podizanju konkurentnosti hotelijerstva i vjetar u leđa njegovom isplativom investicijskom okruženju.