Splitski poduzetnik sa zagrebačkom adresom Marko Župa, čiji je biznis dominantno u području marketinga i komunikacija, s novim projektom hrabro je zakoračio u peradarstvo preuzevši lani obiteljsku tvrtku iz Duge Rese koju je 1994. godine osnovao njegov punac Srećko Vidmar.

I to se isplatilo: lansirao je novi subjekt koji je prepoznatljiv pod imenom Gallus Grupa, a prema Župi sad je vodeći u proizvodnji kopuna. S poznatom francuskom delicijom, po nutritivnim vrijednostima smještenoj u višim cjenovni razred, u niši luksuzne peradi i okvirima slobodnog uzgoja, bilježi rekorde.

Nova zapošljavanja
“Što se količina tiče, mi smo danas najveći proizvođač kopuna u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Srbiji. Posrijedi je 10 tona čistog mesa koje završava u restoranima te za sad u jednom velikom hrvatskom lancu mesnica.

U tijeku su pregovori za plasman na police zainteresiranih trgovačkih lanaca, ali i na tržište regije. Procjenjujem da ćemo imati jako dobre rezultate”, kaže Župa objašnjavajući da je riječ o specifičnoj proizvodnji zbog jako zahtjevne tehnologije uzgoja jer se radi o ekološkoj proizvodnji.

Proizvodnja kopuna je organizirana na tri farme, ali pod utjecajem tržišne potražnje koja raste Župa najavljuje širenje. Već priprema novi projekt za još dvije farme do kraja godine. Sve farme kopuna nalaze se u Karlovačkoj županiji gdje što se radne snage tiče nema problema iako su orijentirani na domaće radnike. Naši radnici su, tvrdi, najkvalitetnije rješenje, a nije ih problem pronaći “ako se rad dobro nagradi”. Također, zbog nove faze širenja Župa planira nova zapošljavanja u Gallusu.

U procesu unapređenja aktivnosti, ovaj mladi poljoprivrednik u prvom je koraku reorganizirao poslovanje koje danas operativno vodi kroz tri divizije: to su Gallus Valionica koja proizvodi jednodnevnu perad, Gallus Food koji uzgaja perad i proizvodi proizvode od peradi te Gallus Trade preko koje uvoze slabo dostupne i luksuzne proizvode od peradi.

“U sklopu Galus valionice ove ćemo godine proizvesti oko 700.000 jednodnevnih pilića, tovnih, nesilica i grahorastih nesilica, te jednodnevnih purića. Dio proizvodnje ide na kooperantske farme te ih mi nakon završetka procesa uzgoja plasiramo našim veleprodajnim i maloprodajnim kupcima.

Naša mreža distribucije već obuhvaća 60-ak veleprodajnih trgovina i stalno raste, a cilj je dodatnim aktivnostima proširiti mrežu kooperanata i krajnjih kupaca za 30-ak posto do kraja godine”, kaže Župa.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ovaj cilj smatra realnim, kao odgovor na probleme na tržištu vidljive kroz pad marži proizvođača i prodavača te sve veće okretanje kupaca jeftinoj peradi s polica supermarketa, najčešće iz uvoza.

Rast troškova
“Da bismo tom problemu doskočili nastojimo što je više moguće maksimizirati svoje poslovanje jer smo svjesni da što imamo veće brojke, možemo ispregovarati niže ulazne troškove. Ukratko, pad marže amortiziramo kroz veliku količinu i zato nam je bitan rast.

Ulazni troškovi rastu – primjerice, troškovi jaja za valionicu narasli su za više od 50% naspram 2022., a cijena se ove godine već tri puta mijenjala. Naravno, mi ne možemo, niti želimo prebaciti cijeli taj rast na kupca, tako da dobar dio snosimo mi kao proizvođači. Svoje cijene fiksirali smo na početku godine i još ih nismo mijenjali, a isti pristup dijele svi u lancu naše proizvodnje, dakle i kooperanti”, navodi.

Iako je Gallus Grupa u skupini malih poduzetnika u peradarstvu, fokus je na ekološkoj komponenti proizvodnje i slobodnom uzgoju, na čemu će, tvrdi Župa, ustrajati jer je to “najveća razlika između nas i većine na tržištu, ujedno oslonac za rast konkurentnosti”.

“Vodimo se dokazanim spoznajama da kad perad živi u manje stresnim uvjetima, tad je i meso sočnije. Također, naša je proizvodnja kopuna zainteresirala jednu znanstvenu instituciju, kako bi se i u Hrvatskoj kroz razvojno-istraživački projekt pratio uzgoj kopuna tijekom njegovog životnog vijeka”, navodi Župa.

Gallus Valionica trenutno razvija i investiciju u OIE, a zanimljivo je da se solarni paneli ne realiziraju uz poticaje i EU financiranje, pa ga mnogi pitaju zašto ulaže iz vlastitih sredstava. Međutim, Župa je izračunao da bi čekanje na poticaje u kombinaciji s rastom cijena solara značio velik gubitak vremena.

Drugim riječima, više bi novca izgubio nego što bi dobio. U perspektivi nije isključeno da će spretnim upravljanjem preuzeti još neke male subjekte iz kojih vlasnici žele izaći, a sve zaključuje s porukom: “Ni u snu nisam sanjao da će mi za biznis trebati gumene čizme koje se sad stalno nalaze u prtljažniku automobila, a niti da mi biti veće zadovoljstvo činiti rad na farmi u prirodi nego u klimatiziranom uredu”.