Izgradnja nuklearnih elektrana (NE) ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Incidenti u nuklearnim elektranama osamdesetih godina prošloga stoljeća gotovo su zaustavili program izgradnje nuklearnih elektrana. One su postale prvorazredno političko pitanje, i jedna od glavnih područja interesa nevladinih udruga za zaštitu okoliša.

U rasprave s financijskom potporom uključivali su se oni koji imaju od nuklearnih elektrana koristi, kao i oni na čije poslovne rezultate bi njihova izgradnja imala negativne posljedice. Osim toga uvijek prisutna opasnost od zlouporabe nuklearnog materijala osjetljivo je političko pitanje. Mirnodopska uporaba nuklearne energije uvijek ostavlja prostor i za ne-mirnodopske primjene.Nakon nesreće u nuklearnoj elektrani Otok tri milje u SAD-u, i katastrofe u Černobilu, vlade mnogih zemalja donijele su odluke o zamrzavanju ili prestanku nuklearnog programa, zbog reakcije javnosti na spomenute nesreće. Prevagnuo je politički interes a ne realan odnos prema problemu, što je rezultiralo usporavanjem istraživanja i tehnološkog razvoja. Posljedice toga, danas kada se potreba za nuklearnom elektranom javlja u sklopu rješavanja zaštite klime i smanjenja emisija, tehnološki razvoj nije dosegnuo onu razinu koju bi danas i sutra trebali.

Čvrsti stavovi
Pojedine zemlje zauzele su čvrst stav o nuklearnim elektranama, za ili protiv, i nikakve rasprave ne utječu na te stavove. Ni u stručnim energetskim krugovima dugo godina nije bilo rasprava o nuklearnim elektranama, zapravo sve do početka ovog stoljeća kada su se vratile u središte pozornosti stručne javnosti i postaju ponovo jedna od ravnopravnih energetskih opcija. U okviru rasprave o klimatskim promjenama nuklearne elektrane se razmatraju kao jedna od opcija koja može pomoći u redukciji emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova.Iako Hrvatska na svom teritoriju nema nuklearnu elektranu, ima dugogodišnju povijest bavljenja nuklearnim elektranama. Hrvatska se rano opredijelila za nuklearne elektrane zbog nedostatka primarnih resursa za proizvodnju električne energije. U paketu izgradnje NE Krško bila je izgradnja druge nuklearne elektrane na području Hrvatske. Osim interesa za izgradnju nuklearnih elektrana u Sloveniji i Hrvatskoj, bilo je interesa i u drugim republikama pa je postojao i jugoslavenski nuklearni program.Za bolje razumijevanje razdoblja 80-tih i ranih 90-tih godina mora se napomenuti da je potrošnja električne energije rasla po visokim stopama, i deficiti energije su bili sve veći. Raspadom komunističkog/socijalističkog političkog sustava, raspadom Jugoslavije, dolazi do pada potrošnje električne energije i svi planovi se mijenjaju. Važno je napomenuti da je nuklearna opcija za Hrvatsku bila i dio politike energetske neovisnosti, s obzirom na siromaštvo rezervi ugljena i uglavno iskorišteni hidropotencijal. Još u predvečerje političkih promjena Slovenija se prva određuje protiv nuklearnog programa. Nakon toga ta tema postaje neaktualna. Iako formalno nije pokrenuta rasprava o nuklearnim elektranama u Hrvatskoj, ona se povremeno vodila, primjerice o mogućoj lokaciji skladišta za nisko i srednje radioaktivni otpad, o prostornom uređenju, uređenju odnosa između Hrvatske i Slovenije u vezi Krškog te nekim drugim povodima. U samom dokumentu Program provedbe prostornog plana RH ugrađena je odredba da se zabranjuje istraživanje lokacija za izgradnju nuklearnih elektrana i termoelektrana na ugljen do 2015. godine. U nacrtu strategije energetskog razvoja RH iz 1998. i Strategije koju je usvojio Sabor RH 2002. godine, a na temelju svih provedenih analiza, nuklearne elektrane nije moguće zaobići i moraju biti predmet rasprava. U proteklih 50 godina komercijalnog korištenja nuklearne energije u proizvodnji električne energije posebno su dva događaja utjecala na izgradnju novih elektrana. “Naftna kriza” iz 1973. godine potakla je mnoge na izgradnju nuklearnih elektrana i na smanjenje ovisnosti o uvozu nafte. S druge strane, nesreća u ukrajinskoj nuklearnoj elektrani Černobil u proljeće 1986. godine bila je prekretnica u usporavanju, zaustavljanju ili smanjivanju nuklearnih programa u mnogim zemljama.

Velik udio
Udio proizvodnje električne energije iz NE u Europi 2008. godine iznosio je oko 30%, dok je u udio u svjetskoj proizvodnji električne energije iznosio oko 20% (WNA, Svjetska Nuklearna Asocijacija). Nuklearne elektrane danas u mnogim europskim zemljama imaju većinski udio u proizvodnji električne energije. U 2008. godini Francuska je bila na prvom mjestu po udjelu od 76,2% električne energije proizvede u NE, a slijede Litva sa 72,9%, Slovačka sa 54,4%, Belgija sa 53,8% i Švedska sa 42%. Trenutno je u Europi u pogonu 196, a u svijetu 439 nuklearnih elektrana (lipanj 2009., Europsko nuklearno društvo). Ako se promatra ukupna energetska potrošnja u EU, 15% je udio nuklearne energije. Do 2020. godine preko 80% instaliranih kapaciteta u Europi će biti staro više od 30 godina što znači da im predstoji izlazak iz pogona između 2020. i 2030. godine ili revizija i korištenje do 60 godina pogona, što se danas smatra kao dostižni cilj. (Nastavlja se u sljedećem broju.)

Goran Granić,
autor je ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar i član Redakcijskog savjeta Poslovnog dnevnika.

U izgradnji

Povratak atomima
U Europi je 16, a u svijetu 30 nuklearnih elektrana u izgradnji. Podaci pokazuju da se mnoge europske zemlje u cilju ostvarenja sigurnosti opskrbe te što veće energetske neovisnosti, kao i stabilizacije emisije stakleničkih plinova uz održanje prihvatljivih cijena električne energije, okreću nuklearnoj opciji. Poznato je da nuklearne elektrane imaju duži period gradnje i veću investiciju.

Resursi industrije
Pretpostavljajući stabilno političko okruženje, jasnu regulativu glede lokacija, zatvaranja i drugih pitanja, finalni troškovi proizvodnje se kreću oko 45-55 EUR/MWh. Osim toga ograničavajući faktor porastu korištenja nuklearne energije su i resursi industrije. Naime kapaciteti nuklearne industrije su veoma smanjeni u pogledu proizvodnje i ljudskih resursa.

Zagrebački velesajam

Sajmovi opet igraju važnu ulogu u poslovnim odlukama, što stoji iza novog interesa?

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem