Jačanje socijalnog dijaloga prvi je korak u popravljanju poduzetničke i investicijske klime u Hrvatskoj, no moraju ga istodobno pratiti i reforme javnog sektora, koji mora prerasti u kvalitetan servis gospodarstvu, poruka je okruglog stola održanom na kraju Dana poduzetnika, na kojemu su o jačanju poduzetničke klime i konkretnim rješenjima za njezino poboljšanje raspravljali Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, Ivan Ergović, predsjednik HUP-a, Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic grupe, Gordana Deranja, glavna direktorica Tehnomonta Pula, Zdravko Jelčić, direktor Spin Valisa i Slavica Singer, profesorica strateškog upravljanja i poduzetništva.

Velik potencijal
Prvi potpredsjednik Čačić ukazao je na velik potencijal koji Hrvatska ima, posebice u “pametnim glavama u koje treba ulagati”, no i na nužnost razvijanja poduzetničkog duha u društvu koje iziskuje desetljeća. Ilustrirao je to i primjerom različitog odnosa prema radu i državi u različitim dijelovima zemlje navodeći kako se Međimurci s dugom tradicijom “pečalbara” u kriznim trenucima ne bune i prosvjeduju, već traže novi posao. Taj način razmišljanja i preuzimanja odgovornosti koji se razvija u poslovnom sektoru mora se, smatra Čačić, ugraditi i u javni sektor, u kojemu moraju početi razmišljati o svojim rezultatima. Zagovara i da se svi fokusiraju na svoje poslove; Vlada na politiku, sindikati na zaštitu radnika, a poslodavci na rezultate posla te da svatko za svoj dio preuzme odgovornost. Čačić se složio s kritikom da su izostali prethodni razgovori sa socijalnim partnerima u donošenju nekih važnih odluka od početka mandata, no obrazložio je to nastojanjem da se ubrzaju procesi donošenja odluka u Banskim dvorima. Za predsjednika HUP-a Ivana Ergovića Vlada je poduzela hrabar potez prekidanjem prakse iz socijalizma da se socijalni mir plaća energijom, a Zdravko Jelčić je podupro nastojanje Vlade da uvede red te ju poziva na uvođenje odgovornosti na svim razinama, i to “ne zbog EU, nego zbog nas samih”. Emil Tedeschi posebno je naglasio nužnost promjena u javnom sektoru jer, kaže, bude li se uspješnost Vlade mjerila tek svake četiri godine, u javnom sektoru neće se dobiti ono što jača razvijeni dio privatnog sektora, a to je usporedba s najkvalitetnijima i mjerenje uspješnosti. Složio se da Hrvatska sada plaća ceh odgađanja donošenja i realizacije odluka, a podsjetio je i na važan, dobar projekt jedne od bivših vlade, Hitrorez, koji je dobro osmišljen, ali tek iskorišten u promotivne svrhe i gurnut u ladicu. Za njega u Hrvatskoj nije problem samo postojanje antipoduzetničke klime, nego i ukupni odnosi u društvu nisu zdravi i kvalitetno postavljeni.

Pomoć poduzetništvu
Gordana Deranja iznijela je iskustvo svoje tvrtke s birokracijom. Pulska tvrtka, prema njezinim riječima, ne uspijeva doći do potpora za svoje projekte, i za one koje obavlja izvan osnovne djelatnosti jer je registrirana za gradnju brodova, ali i u samoj brodogradnji. Odbijenice Tehnomont dobiva jer se ne uklapa u definiciju malog ili srednjeg brodogradilišta gledano po duljini ili težini broda. “Nigdje se ne uklapamo, a moramo se razvijati”, ističe Gordana Deranja. Slavica Singer nadovezala se primjedbom kako je u Irskoj u strateškim dokumentima za privlačenje ulaganja kao uvjet u odabiru ljudi za te poslove postavljena sposobnost sagledavanja složenih situacija i donošenja brzih odluka. U Hrvatskoj takav način sagledavanja kompetencija nemamo ni u jednom dokumentu, dodala je Singer. Prema njezinu mišljenju dva su problema u Hrvatskoj na koje regulatorni okvir mora posvetiti više pozornosti. Premalo je s jedne strane novih poslovnih pothvata, kao i rastućih poduzeća. Pri ulasku u poduzetništvo važni su motivi, ističe Slavica Singer. Primjerice, u Danskoj je odnos poduzetnika koji u biznis ulazi iz prilike i iz očaja 24 prema jedan, u Hrvatskoj je taj odnos gotovo izjednačen, 1,8 prema 1. Budući da su bolje perspektive onih koji ne ulaze u poduzetništvo zbog očaja, kada ostanu nezaposleni, ona sugerira daljnje pomaganje rastućeg poduzetništva, koje je svuda elitistička manjina. Jedina je razlika da u prosjeku u drugim zemljama tu manjinu čini devet posto poduzetništva, a u nas između dva i tri posto.