Cijene jagoda će drastično padati jer je prevruće, žali se Božidar Hrenković, mladi agronom iz Donje Lomnice, jedan od najvećih proizvođača u Zagrebačkoj županiji. Iako su svibanj i lipanj glavi mjeseci kad se na jagodama najviše zarađuje, Hrenković je od onih poljoprivrednika koji ih uzgaja cijele godine i prodaje trgovačkim lancima poput Mercatora, Kauflanda, Bille, ali i niza manjih voćarni i trgovina. Kaže da su jagode osjetljivo voće koje se mora prodati čim se ubere i stalno biti pod kontrolom. “Jagode moram brati svaki dan i kad ih berem, moram znati kamo idu”, ilustrira naš sugovornik. Nikad ne može, dodaje, sa sigurnošću procijeniti količinu berbe, a ni potražnju.

‘Naj’ jagoda Zagreba
Božidar Hrenković, direktor je tvrtke Jagodar-HB, pravne sljednice Obiteljskoga gospodarstva Hrenković, i ovo voće proizvodi od 2000. godine. U 2008. Hrenković je osvojio prvo mjesto na izboru za “naj” jagodu Zagrebačke županije i grada Zagreba. Iste je godine sa svojih četvero stalno zaposlenih radnika ostvario ukupan prihod od 718.500 kuna i investirao oko 350.000. Iduće godine prihod se popeo na 760.000 kuna, a ove godine planira da bude veći od 800.000. Godišnje proizvede od 35 i 40 tona jagoda na kojima ostvaruje više od 60.000 kuna neto dobiti. Božidar Hrenković jedan je od inicijatora osnivanja udruge Jagodni prsten 2002. godine kojoj je bio predsjednik u dva mandata. Od 2010. je tajnik udruge koja je postigla znatne rezultate. Otkako imaju udrugu, članovi proizvode dvostruko više jagoda i imaju više od 600.000 sadnica. Jagodni prsten ima 24 člana s područja Zagrebačke županije i uspjeli su se izboriti za prodajna mjesta u Zagrebu koja su držali samo jagodari s područja grada. Sjedište Hrenkovićeve tvrtke, kao i cjelokupna proizvodnja, nalazi se u Donjoj Lomnici, selu između Zagreba i Velike Gorice odakle i potječe njegova obitelj. Prisjeća se kako je još kao dječak želio raditi na zemlji. Tijekom studija zarađivao je na kokošima nesilicama prodajući jaja. Nije htio da kao inženjer agronomije sa smjerom voćarstva i vinogradarstva završi izvan struke poput mnogih kolega. Oduvijek je sanjao svoj voćnjak, no izbor je pao na jagode. Prvi nasad je činilo svega 6000 sadnica na otvorenom, dok je sadašnja proizvodnja sa 56.000 sadnica pod staklenicima. Iako njegova obitelj ima vlastito poljoprivredno zemljište, Božidarove jagode danas rastu na parceli od 8000 kvadrata koje je iznajmio od tri vlasnika. Obitelj se, naime, još nije vlasnički podijelila, a njegov djed i danas radije sadi kukuruz.

Mladi Hrenković očajnički je posljednje tri godine tražio poljoprivredno zemljište jer ugovor o zakupu istječe mu 2014. godine. Imao je sreće i nedavno prošao na natječaju Ministarstva poljoprivrede s najboljom ponudom za zakup državnog zemljišta svega četiri kilometara od njegove kuće. Prema sadašnjem urbanističkom planu V. Gorice zemljište je namijenjeno za poljoprivredu i Hrenković ne misli da će se ono u idućih 50 godina prenamijeniti. Božidar će imati u zakupu 180.000 kvadrata zemlje, što je 18 puta više nego sada, a godišnja zakupnina bit će samo 23.000 kuna. Za njega su to izvanredni uvjeti u odnosu na ostale visoke troškove pri proizvodnji ovoga osjetljivog voća. S kupcima se inače ugovori sklapaju jedanput godišnje, ali se cijene i količine utvrđuju posebno tijekom isporuka. Hrenković je odlučio poslovati tako da uzgaja jagode cijele godine i ima stalan broj zaposlenih bez sezonskih radnika. Danas je velik proizvođač za trgovačke centre izvan sezone i tako radi već šestu godinu. Govori da probija led, a to može konstantnom proizvodnjom i kvalitetom. U grijani plastenik i hidroproizvodnju krenuo je 2004., a kako jagode rastu u supstratu, mogu se brati izvan sezone. U 2008. godini podigao je plastenik samo za uzgoj jagoda mjesečarki i od tada ih neprekidno bere od početka travnja do kraja studenog. Njihove sadnice nabavlja u Italiji jer se u Hrvatskoj, kaže, “ulagalo u nove sorte pšenica i kukuruza”.

Velika očekivanja
Hrenković planira do jeseni srediti papire o zakupu državne zemlje na 50 godina i nakon desetogodišnjeg iskustva s uzgojem jagoda vidi se u programu IPARD. Već se htio javiti na neki od natječaja za novac iz pretpristupnih fondova EU, no nije imao zemlju. Zimi, kada bude imao manje posla, planira se javiti na natječaj za jedan IPARD-ov program. Za početak investicije treba najmanje milijun do milijun i pol kuna. Na novoj lokaciji treba sagraditi sve priključke, novi bunar, kotlovnicu i urediti pristupnu cestu. Bitno mu je napraviti pakirnicu, hladnjaču i kotlovnicu odvojenu od plastenika kako bi mogao preseliti sadašnju proizvodnju na dvije tisuće kvadrata novih plastenika. Boji se da bi mu garancija banke mogla stvarati problem jer na svoju kuću ne može više dizati hipotekarne kredite. To je, kaže, prvi korak koji mora ispitati kako bi znao s kojim kapitalom može ući u nove investicije.

Poslovna strategija

Mercator da, Konzum ne
Jagodar-HB posluje pet godina s Mercatorom u Hrvatskoj i Hrenković nastoji uvijek imati jednoga jačega kupca, ali ne i “sva jaja u jednoj košari”. Dobar kupac je i Kaufland, dok se Konzum opskrbljuje preko svoje tvrtke Agrofructus. Iako su Hrenkovića zvali iz Konzuma, on smatra da je za njih premali jer bi mogli otkupiti svu njegovu proizvodnju, a to što znači da bi se trebao odreći sadašnjih kupaca. Od uvoznih na tržištu prevladavaju jagode iz Španjolske, Grčke i u posljednje vrijeme Turske. Najveći pak domaći proizvođači koncentrirani su oko Zagreba, Virovitice, Vrgorca i u dolini Neretve, a pojedinačno je najveća tvrtka Fragaria.