Prošli smo tjedan javnosti prezentirali našu analizu gospodarskih dijelova programa dviju najvećih političkih stranaka, HDZ-a i SDP-a. Polazna metrika za analizu je HUP-ov dokument za razvoj Hrvatske do 2015. godine koji sadrži konkretne, jasne i kvantificirane gospodarske mjere i ciljeve oko kojih smo postigli široki konsenzus političkih stranaka i stručnjaka na njegovu predstavljanju prije više od pola godine. Uzimajući u obzir široku potporu našem dokumentu za koji u HUP-u smatramo da su neizostavne mjere čije sveobuhvatno provođenje jamči ubrzanje gospodarskog rasta i rješavanje nagomilanih gospodarskih problema, uzeli smo taj dokument kao mjerilo po kojem ćemo usporediti ekonomske sadržaje stranačkih programa, što smo prije nekoliko mjeseci i najavili. No, unatoč načelnoj podršci stranaka, rezultati neovisne analize koju su za nas izradili uvaženi domaći stručnjaci Katarina Ott i Velimir Šonje pokazali su da programi i jedne i druge stranke niti spominju, a kamoli da razrađuju, većinu naših prijedloga. Naime, gospodarski dijelovi njihovih programa u našoj metrici zaslužuju tek prolazne ocjene, što najbolje govori o kvaliteti programa. Gospodarski dijelovi stranačkih programa pokazali su se manjkavi, nedorečeni, nekonzistentni, nedovoljno kvantificirani, jednom riječju neuvjerljivi.

Prekretnica
Njihovim iščitavanjem ne dobiva se dojam da su najveće političke opcije shvatile da se Hrvatska nalazi na prekretnici. A Hrvatska upravo na toj prekretnici ima gotovo povijesnu priliku. U slijedećih 12 mjeseci izlazimo na izbore (što može biti jedan pozitivan šok i promjena, bez obzira tko će pobijediti), ulazimo u EU (što sa sobom automatski može značiti niz prednosti naročito u pogledu investicija i perspekitve hrvatskog gospodarstva), a isto tako očekuje se da će kriza napokon okrenuti smjer prema dugoroćnijem i stabilnom rastu što može opet biti naša prilika. Samo o nama ovisi kako i hoćemo li iskoristiti ovaj kumulativni efekt tri događaja koji će nam se dogoditi istovremeno u slijedećem razdoblju. I zato je odgovornost nove Vlade velika i važna, da ne propustimo iskoristiti ovu priliku i što spremniji i svjesniji sebe i svojih kvaliteta uđemo na tržište EU od 500 milijuna ljudi. Slijedećih 12 mjeseci će uveliko odrediti našu budućnost. I zato smo mi u HUP-u, svjesni svoje uloge i odgovornosti u društvu odlučili utjecati i osigurati da nova Vlada koja god bude, ima jasan, konkretan, izvodljiv i kvalitetan program koji će nam osigurati kvalitetnu i bolju budućnost.

A jedini način da to postignemo je sveobuhvatno ispunjenje ciljeva iz našeg dokumenta – do 2015. moramo postići prosječnu stopa rasta realnog BDP-a oko 4 posto, fiskalnom konsolidacijom postići kreditni rejting “A” radi snižavanja troška kapitala na domaćem tržištu, uz rast produktivnosti od prosječno 1 posto godišnje stopu nezaposlenosti spustiti do 8 posto te stopu inflacije zadržati ispod 3 posto. Iako nema dvojbe zašto, kada i kako je to moguće, ipak glavne stranke nijedan od tih ciljeva nisu spomenule, a kamoli kvantificirale u svojim programima. Nakon prezentacije naše analize, neki su novinari bili razočarani što HUP nije dao bolju ocjenu jednom od programa već je oba ocijenio podjednako lošim. HUP nije u političkoj i predizbornoj kampanji, niti je cilj svih aktivnosti HUP-a zauzeti nečiju strani. Nama je cilj osigurati što kvalitetniji ekonomski program svih stranaka. Očekivali smo kako će nakon postignutog konsenzusa sa političkim strankama naša analiza ići više u smjeru analize kako koja stranka namjerava provesti naše mjere, a ne da mjera uopće neće biti, mada je svima jasno da se moraju provesti ako želimo promjenu.

Ignoriranje
Ne možemo dopustiti da novi mandatar, bilo koju stranku predstavljao, ignorira, primjerice, jednu od važnijih tema za hrvatsko gospodarstvo poput reforme sustava javnih tvrtki i potrebe njihovog boljeg upravljanja. Taj dio su naime iz svojih programa “ispustili” i u HDZ-u i u SDP-u. Isto tako niti u jednoj od stranaka nisu kao veći problema prepoznali prenisku produktivnost. A upravo je povećanje produktivnosti privatnog i u većoj mjeri državnog sektora presudno za izlazak iz krize. Jer, domaći poslodavci su u krizi zbog pada prometa, ali još više zbog lošeg poslovnog okruženja, bili primorani produktivnost spašavati troškovnim optimiziranjem poslovanja što je uz prerigidan aktualni Zakon o radu rezultiralo otpuštanjima. U državnom sektoru se nitko nije brinuo oko pada produktivnosti pa je u situaciji izostanka prilagodbe visine plaća u državnom sektoru još više degradiralo ukupno tržište rada što je za sobom povuklo još veća otpuštanja u privatnom sektoru. Unatoč tome ni HDZ ni SDP u svojim programima nisu decidirano naveli nužnost izmjena Zakona o radu. To u HUP-u smatramo neodgovornim. I zato smo i od medija očekivali veći fokus upravo na kvalitativni sadržaj naše analize, a ne fokus na to jesmo li mi “izbjegli” zauzeti neku stranu i dati poruku biračima koga da biraju.

Ponavljam, mi poslodavci imao samo jedan interes, da Vlada koja dobije povjerenje birača ima dobar i kvalitetan ekonomski i gospodarski plan. Nedostatak odgovornosti za javno dobro, za opći interes je izraz pomanjkanja državničkog ponašanja političkih elita i posljedice takvog ponašanja vrlo su opasne i dalekosežne. Tko god da pobjedi morat će vrlo ozbiljno krenuti u program restrukturiranja. Iz analiziranih programa ne vidi se tko ima snage za veliki zaokret. Barem ne u programu. Potrebni su nam puno konkretniji i kvalitetniji programi i mjere za gospodarski oporavak, ali i program rasta i razvoja. Zato i poziv objema grupacijama: budite odgovorni i napravite više.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a