Biodizel je gorivo koje se dobiva kemijsko-tehnološkim postupkom transesterifikacije s metanolom iz ulja uljane repice, soje i drugih uljarica, a može se dobiti i recikliranjem otpadnih prehrambenih ulja i životinjskih masti. Osim što je po svojim energetskim sposobnostima jednak običnom dizelu, ima mnogo bolju mazivost pa znatno produljuje radni vijek motora.
No njegove su najvažnije osobine vezane uz smanjenje onečišćenja okoliša. Prilikom rada motora na ispušnoj cijevi oslobađa se čak 10 posto kisika. Biodizelska goriva ne sadrže sumpor ni teške metale, inače glavne onečišćivače zraka prilikom uporabe dizela dobivenog iz nafte. Njegov je transport potpuno neopasan jer se dospijevši u tlo razgradi za 28 dana.

Zadovoljava normu
Slijedom tendera za 150.000 tona biodizela, koji je ovih dana objavila mađarska kompanija Mol, koja drži 25 posto plus jednu dionicu Ine, odlučili smo provjeriti što se u vezi s biodizelom radi u hrvatskoj naftnoj kompaniji. Za usporedbu, Hrvatska godišnje troši oko 4,2 milijuna tona nafte. Odgovor je, sudeći prema informacijama koje dobili smo iz te tvrtke – ništa. Europska je unija zemljama članicama naložila da do 2020. godine 20 posto potrošnje goriva osiguraju alternativnim izvorima, te u Ini objašnjavaju da prva na potezu mora biti Vlada. “Sigurno je da bi biodizelsko gorivo u dogledno vrijeme kao temeljno gorivo ili kao aditiv klasičnom dizelskom gorivu bilo ekonomično i prihvatljivo rješenje, ali pod uvjetom da njegovu proizvodnju i primjenu prati odgovarajuća zakonska regulativa. Tu prvenstveno mislimo na poreznu politiku koja bi poticala njegovu primjenu, a koju Hrvatska još nema”, tvrde mjerodavni u Ini. Do tada, dodaju, ne preostaje im ništa osim laboratorijskih ispitivanja i prodaje popratnih proizvoda baziranih na repičnom ulju. “Takve proizvode nudimo već godinama, a što se tiče same proizvodnje biodizela kao goriva, naš Sektor razvoja i istraživanja je u laboratorijskim uvjetima uspješno sintetizirao i izolirao biodizelsko gorivo od repična ulja, koje kvalitetom zadovoljava normu EN 14214”, kažu nam u Ini. Proizvodnja i primjena biodizela kao goriva u Hrvatskoj istaknuta je i u okviru nacionalnog energetskog programa BIOEN-a (Program korištenja energije iz biomase i otpada), čija provedba ovisi o stimulativnim mjerama koje mora donijeti Vlada. No kada će Vlada te mjere doista donijeti, zasad ostaje nepoznato.

Nema certifikata
A to mora biti ubrzo jer bez uporabe biodizela ili nekog drugog biogoriva EU danas brani izdavanje certifikata o čistoći i ekološki proizvedenom poljoprivrednom proizvodu. Stoga se biodizel danas proizvodi u gotovo svim zemljama Europske unije. U 2001. godini ukupne poljoprivredne površine pod uljanom repicom za proizvodnju biodizela (ona čini 82 posto svih uljarica za to gorivo), bile su oko milijun hektara, a ukupna europska produkcija iznosila je oko 1,100.000 tona. Vodeće europske zemlje proizvođači biodizela tako su Njemačka, s više od 400.000 tona godišnje, zatim Francuska, sa 120.000 tona godišnje, a slijede ih Italija, Belgija, Austrija i Švedska. U Njemačkoj i Austriji trenutačno više je od 900 biodizelskih crpki, na kojima cijena biodizela ne prelazi cijenu običnog eurodizela. No proizvodnja biodizela nije jeftina pa mnoge zainteresirane zemlje potiču njegovu proizvodnju raznim načinima, od subvencija za proizvodnju uljane repice do smanjenog poreza na biodizel. Osim razvijenih zemalja, i mnoge zemlje u tranziciji imaju razvijenu proizvodnju biodizela, poput Češke, Slovačke, Mađarske, ali i Srbije, koja ima dva eksperimentalna pogona za proizvodnju oko 10.000 tona biodizela i 1000 tona glicerola. Već su dogovorili njemačka ulaganja u proizvodnju od 10 milijuna eura, a Austrijanci su zainteresirani za uzgoj uljane repice u Srbiji na čak 50.000 hektara za potrebe proizvodnje biodizela.

Apsurd: Hrvatska potiče sadnju uljane repice, ali se 70 posto proizvodnje izvozi

Kod nas se uljana repica proizvodi na oko 16.000 hektara, no problem je što se 70 posto izvozi u Austriju, Njemačku, Izrael i Belgiju. Time je Hrvatska direktni gubitnik, jer se sjetvu uljane repice subvencionira i sa 2250 kuna po hektaru, a nakon žetve, umjesto da se preradi u Hrvatskoj, repica putem otkupljivača Agrokora i ABN-a ide u izvoz.
No uskoro se ipak planira pokrenuti demonstracijska proizvodnja biodizelskog goriva u pet pogona kapaciteta 3000 do 8000 tona godišnje, potpomognuta županijskim programima, i to na području Bjelovarsko-bilogorske, Međimurske i Osječko-baranjske županije. Štoviše, u prostorije Hrvatskog sabora s dvije je teglice biodizela oduševljeno ušetao zastupnik i bivši osječki župan Branimir Glavaš, ushićeno ustvrdivši kako će se osobno založiti da u Antunovcu pokraj Osijeka što prije proradi proizvodnja biodizel. Ako se sve te najave obistine, domaćom bi se proizvodnjom pokrile i ukupne potrebe stočarske proizvodnje za nusproizvodom, sačmom, koje sada uvozimo i do 60 posto.

Hrvatska zaostaje za susjedima

Europska unija od članica traži da do 2020. godine petina potrošnje goriva osiguraju alternativnim izvorima
Njemačka godišnje proizvede više od 400.000 tona biodizela, Francuska 120.000 tona, a slijede ih Italija, Belgija i Austrija
Austrijanci su zainteresirani za uzgoj uljane repice u Srbiji na čak 50.000 hektara za potrebe proizvodnje biodizela
U Hrvatskoj se planira pokrenuti demonstracijska proizvodnja biodizelskog goriva u pet pogona kapaciteta od 3000 do 8000 tona godišnje

inovativan model

Superbakterije sve su veća prijetnja, a hrvatski znanstvenici nude novo rješenje

hrvatska tvrtka

U godinu dana morali su promijeniti sve – danas ih slijede i velike kompanije