Hrvatska je prije 15-ak godina zadovoljavala gotovo u potpunosti svoje potrebe za plinom iz domaćih izvora, a one za naftom su se 80-ih godina penjale i do 50 posto potreba tržišta.

Danas domaća proizvodnja pokriva trećinu potreba za plinom i 20-ak posto za naftom. Ina je posljednjih godina ušla u niz atraktivnih projekata koji za cilj imaju održavanje proizvodnje i obnovu rezervi.

Kakva je trenutačno situacija s domaćom proizvodnjom ugljikovodika, kakva su očekivanja od pokrenutih istraživanja te zašto Ina ulazi na koncesijska polja u Egiptu, razgovaramo s Tvrtkom Perkovićem, operativnim direktorom Ine za Istraživanje i proizvodnju nafte i plina.

Ina je prošlog tjedna potpisala ugovor za novu istražnu koncesiju u Egiptu. O čemu se tu zapravo radi?

Riječ je o istražnoj koncesiji East Damanhur (Blok 10) smještenoj na kopnenom dijelu delte Nila. Operator na koncesijskom području je njemačka kompanija Wintershall DEA s kojim je Ina sklopila ugovor o kupoprodaji. Ovime nakon 12 godina ulazimo u novu inozemnu koncesiju kao partner s 20 posto udjela, dok će međunarodno ugledni operator Wintershall DEA imati 40 posto udjela, a preostalih 40 posto snažan lokalni partner kompanija Cheiron.

Inicijalni istražni period na koncesiji East Damahur traje tri godine, a u slučaju komercijalnog otkrića ugovorom je predviđena proizvodna licenca na 20 godina. Potpisivanje kupoprodajnog ugovora za koncesiju označava početak novog istražnog ciklusa Ine u Egiptu. To je rezultat naših višegodišnjih napora u razvoju portfelja i širenja naših aktivnosti u inozemstvu, kao i ekspertize svih naših ljudi koji su sudjelovali u pregovorima, analizama i pripremama za kupoprodaju.

Kada bi trebali započeti istražni radovi na novoj koncesiji i kakva su očekivanja?

Nova istražna koncesija smještena je u plinski bogatom području delte Nila gdje već postoji proizvodna infrastruktura, što nam olakšava i ubrzava privođenje eventualnih novih otkrića proizvodnji. Povijesno gledano, to je područje s vrlo visokom stopom uspješnosti u istraživanju.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Zajedno s partnerima mi ćemo već ove godine krenuti s istražnim aktivnostima. Geološke i geofizičke studije su većim dijelom gotove tako da već do kraja ove godine planiramo s partnerima izbušiti tri istražne bušotine. Uvjeren sam kako će dugogodišnja ekspertiza naših kolega doći do izražaja i rezultirati novim otkrićima.

Vi imate već koncesije u Egiptu, kakvi su daljnji planovi kompanije u toj zemlji?

Egipat je naše ključno inozemno tržište za proizvodnju nafte i plina i Ina je u toj zemlji prisutna više od 30 godina. Svoje aktivnosti provodimo na sjeveru Egipta, zapadno od Nila, u području takozvane Zapadne pustinje. Ovo je naša nova, peta koncesija.

Do sada smo bili samostalni operator sa 100 posto udjela na koncesiji East Yidma te partner na tri koncesije – North Bahariya, Ras Qattara i West Abu Gharadig. Posljednjih godina povećali smo ulaganja u Inin postojeći egipatski portfelj. Uz remontne aktivnosti, lani je uspješno izbušena i istražna bušotina Rizk-2D na koncesiji East Yidma, koja je s 5613 metara najdublja bušotina koju je Ina izbušila u zadnjih 35 godina. Provedene aktivnosti rezultirale su rastom Inine proizvodnje nafte u Egiptu.

Na istoj koncesiji ove godine planiramo izraditi još jednu bušotinu. Ulaskom u novu koncesiju na Bloku 10 sada širimo naš postojeći portfelj, što je u skladu s našim nastojanjima da ulaskom u projekte poput ovoga nadomjestimo rezerve kompanije i zadržimo proizvodnju. Vjerujemo da nam nova akvizicija može pomoći da udvostručimo naše postojeće rezerve u Egiptu.

Planirate li širiti svoj inozemni portfelj i dalje u tom dijelu svijeta?

S obzirom na činjenicu da naše rezerve i proizvodnju nećemo moći nadomjestiti samo kroz nove aktivnosti u Hrvatskoj, gledamo i profitabilne prilike u inozemstvu. Zainteresirani smo za nove istražne blokove, ali i akvizicije gdje već postoji proizvodnja. Uz već spomenuti Egipat kao ključno tržište, fokusirani smo i na ostale dijelove Sjeverne Afrike te Bliskog istoka. Treba naglasiti da Ina zadržava svoj integrirani poslovni model u kojem djelatnost Istraživanja i proizvodnje nafte i plina nastavlja igrati značajnu ulogu u ukupnim rezultatima kompanije i zato u nju kontinuirano ulažemo.

Trenutačno naša proizvodnja u inozemstvu iznosi oko 10 posto ukupne proizvodnje i ona ima pozitivni novčani tok na naše poslovanje. Nastavit ćemo graditi uravnoteženi inozemni portfelj i aktivno analiziramo sve profitabilne projekte koji nam mogu osigurati daljnji rast. Pri tome se ne želimo prekomjerno izlagati u određenoj zemlji ili regiji, odnosno staviti sva jaja u istu košaru.

Nažalost, svi se sjećamo što se dogodilo u Siriji i kako je to utjecalo na Inino poslovanje. Tu su i izazovi velike volatilnosti naše industrije čemu smo svjedočili i tijekom pandemije kada je došlo do drastičnog pada potražnje i izrazito niskih cijena nafte i plina. Naš portfelj i poslovanje zato moraju ostati otporni i održivi i u uvjetima kriza.

Možete nam nešto reći o Ininim iskustvima s koncesijama u Siriji te ima li po tom pitanju kakvih novosti?

Sirija je bila važna za naše poslovanje i tamo smo uložili više od milijarde dolara. U trenucima kada su se ta ulaganja počela vraćati nažalost došlo je do nestabilnosti i rata u toj zemlji. Mi smo i dalje zainteresirani za naša polja koja su bila u proizvodnji sve ove godine, ali i bila mete ratnih djelovanja.

Mi nemamo uvid i ne znamo u kakvom je stanju naša imovina i zato dok se ne ostvare političke i sigurnosne prilike za nastavak poslovanja u toj zemlji ne možemo raditi daljnje planove. U takvoj situaciji moguć rasplet uključuje sve opcije.

Postoji li kakva suradnja Ine s matičnim Molom u segmentu istraživanja nafte i plina?

Ležišta ugljikovodika, kao naprimjer ni životinje, ne poznaju državne granice. Imamo nekoliko prekograničnih projekata koji su povezani geološki s hrvatske i mađarske strane granice. Na nekima zajedno proizvodimo već desetljećima, poput polja Stari Gradec. Tu je i projekt Zalata/Dravica, a planiramo i spajanja još nekoliko plinskih polja na Inin proizvodni sustav. Iako za sada još nemamo takvu suradnju, razmatramo i zajedničke projekte u nekim trećim zemljama te u raznim projektima koristimo sinergijske prednosti koje nam osigurava veća grupacija.

Lani je Ina s Vladom potpisala tri nova Ugovora o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika. U kojoj su fazi ta istraživanja?

Da, Ina je lani u ožujku dobila istražna prava na istražnim područjima Drava-03, Sjeverozapadna Hrvatska-01 u Međimurju i Dinaridi-14 u Lici. S tri nova istražna područja, te uz istražno područje Drava-02 koje je Ini dodijeljeno 2016., povećali smo naš ukupni istražni prostor u Hrvatskoj te on sad iznosi gotovo 8400 četvornih kilometara. Blokovi uz Dravu spuštaju se do polovice Slavonije.

Na Dravi-03 već smo započeli seizmičke aktivnosti na području od oko 600 km2, što po opsegu ovaj projekt čini dosad najvećim izvedenim seizmičkim snimanjem podzemlja u Hrvatskoj. Radimo najmodernija 3D snimanja podzemlja koja će nam omogućiti da s većom sigurnošću definiramo nova perspektivna područja za istražna bušenja. Na istražnom području Sjeverozapadna Hrvatska-01 u ovoj godini započet ćemo s 3D seizmičkim snimanjima, a vezano uz istražno područje Dinaridi-14, trenutačno je u tijeku prva faza istražnog razdoblja u okviru koje ćemo analizirati postojeće i nove podatke i izraditi specijalističke geološke studije. Dinaridi su slabo istraženo područje i potencijale ovog područja tek treba utvrditi.

Dakle, Hrvatska i dalje ostaje najvažnije tržište Ine u sklopu aktivnosti istraživanja i proizvodnje nafte i plina, a od dobrih rezultata koje možemo ostvariti koristi će biti za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, ali i lokalne zajednice. Unatoč krizi u naftnoj industriji, pandemiji i svemu što nas je zahvatilo 2020., naše intenzivirane aktivnosti bude optimizam i mislim da se to može i osjetiti kod ljudi unatoč svemu što nas je snašlo prošle godine.

Kakvi su rezultati istraživanja na Istražnom području Drava-02 za koje je Ina dobila koncesiju još 2016. godine?

Na istražnom području Drava-02 u proteklom smo razdoblju uložili u istraživanja oko 100 milijuna kuna. Imali smo dva komercijalna otkrića. Kod mjesta Severovci nedaleko od Molvi prijavljeno je komercijalno otkriće plina od ukupno 53.000 m³ na dan. Također, proglašeno je i manje komercijalno otkriće nafte na bušotini Jankovac-1.

Vjerujemo kako u iduće dvije do tri godine u suradnji s nadležnim tijelima možemo ova polja uspješno privesti proizvodnji. Preuzete obaveze na istražnom području DR-02 smo ispunili, ali u planu imamo u narednom razdoblju izradu još dviju istražnih bušotina na tom području.

Što Ina čini kako bi zaustavila prirodni pad proizvodnje na plinskim poljima u Jadranu u kojima je otkupljen Enijev udio prije nekoliko godina? Što se događa i što će se događati s vašom oštećenom platformom tamo?

Izgradnjom novih platformi na postojećim koncesijama želimo produžiti životni vijek proizvodnje domaćeg plina s Jadrana. Lani u listopadu smo izradili bušotinu Irena-2 kroz operativnu kompaniju ED-Ina koju imamo s tvrtkom Edison. Za ovaj posao angažiran je naš Crosco s bušaćom platformom Labin koja dugo nije bila u pogonu.

Potvrđen je potencijal glavnog plinskog ležišta te ćemo uskoro krenuti u daljnju razradu i privođenje bušotine proizvodnji. U 2021. planiramo izraditi još dvije bušotine na postojećim poljima Ika i Marica. Ove bušotine bit će spojene na već postojeće proizvodne platforme što ubrzava njihovo privođenje proizvodnji.

Uz to, u narednim godinama razmatra se još nekoliko tzv. razradnih bušotina za koje će biti potrebno izgraditi potpuno nove proizvodne platforme. To su skupi i zahtjevni projekti i nadamo se da će cijena plina opravdati njihovu ekonomičnost.

Što se tiče havarije platforme Ivana D, u tijeku je istraga o točnim razlozima puknuća pilota kojima je platforma bila pričvršćena za morsko dno, što se provodi u koordinaciji s mjerodavnim tijelima, a rezultati se očekuju tijekom travnja. Lokacija se redovito pregledava te i dalje nema nikakve opasnosti za okoliš i pomorski promet.

Istovremeno s utvrđivanjem uzroka, istražujemo opcije za trajnu sanaciju bušotine sukladno zakonu. Održavanje zasigurno nije uzrok ovog događaja, a daljnjom istragom utvrdit će se točni razlozi puknuća ove rekao bih unikatne platforme koja je imala potpuno različit sustav učvršćivanja u dno u odnosu na naše ostale platforme.

Iako je bilo najavljeno da će se osim kontinentalnih dijeliti i koncesije za Jadran, zbog pritiska javnosti je to odloženo. Je li Ina zainteresirana za nastavak istraživanja u Jadranu?

Ina je zainteresirana za sve projekte koji mogu osigurati povrat ulaganja, i na moru i na kopnu. Za početak treba znati da postoji razlika u proizvodnji plina i nafte na moru. Riječ je o projektima koji su višestruko skuplji od onih na kopnu i zato je za njihovu isplativost prije svega potrebna konkurentna cijena ugljikovodika. Što se tiče Ine, mi ćemo svaku priliku procjenjivati kao i do sada te donositi odluke u korist tvrtke, svih njezinih dioničara te zajednice u kojoj poslujemo.

Koliko je Ina, a osobito njena djelatnost Istraživanja i proizvodnje nafte i plina, spremna odgovoriti na zahtjeve snažne energetske transformacije koju zagovara EU?

Ina je predana ispunjavanju okolišnih zahtjeva i smatra da može biti dio rješenja kada je u pitanju borba protiv klimatskih promjena. Isto tako, svjesni smo i činjenice da se transformacija neće dogoditi preko noći i da će još desetljećima biti potrebe za naftom i osobito plinom.

Kod usporedbe energetskih izvora treba uzeti u obzir ukupni stvarni utjecaj na okolinu te cijenu koja, osim što ju netko treba platiti, indirektno ima i negativni ekološki učinak. Sve skupa to je vrlo kompleksno pitanje kojem se često površno prilazi. Slabo je poznato da Ina već godinama provodi EOR projekt, odnosno u proizvodnji nafte koristimo ugljični dioksid (CO2) koji trajno utiskujemo u naša polja Ivanić i Žutica.

S obzirom na do sada trajno uskladištene količine CO2 ovaj projekt je možda i najznačajniji projekt u Hrvatskoj koji doprinosi smanjenju ugljičnog otiska. Naš EOR projekt jedan je od tek dva takva projekta koji se trenutačno provode u Europi. Imamo planove i za daljnji razvoj ovog projekta kroz implementaciju EOR-a na naša druga polja.

Također, planiramo projekte hvatanja CO2 s industrijskih postrojenja i njegovo skladištenje u stara polja, što nužno ne mora biti povezano s novom proizvodnjom ugljikovodika. O ovome se u posljednje vrijeme dosta govori na razini Europske unije i njenog ambicioznog zelenog plana. Naše znanje koje imamo u okviru EOR projekta zasigurno može doprinijeti razvoju ovakvih rješenja i tehnologija u Hrvatskoj te zadovoljavanju zahtjevnih okolišnih ciljeva.