Koordinacija za plin Hrvatske udruge poslodavaca prošli je tjedan pred Ministarstvo gospodarstva izašla s nacrtom prijedloga, kojim žele utjecati na smanjenje cijene plina za veće potrošače. U Koordinaciji su potrošači koji godišnje troše 350 milijuna m? plina, što je jednako polovini potrošnje Petrokemije, a njihovi zahtjevi za izmjenama Zakona o tržištu plina zasigurno će izazvati buru kod distributera plina. Voditelj Koordinacije Velimira Gojnića, člana Uprave Wienerbergera za regiju jugoistočne Europe (SEE regija), ka\e da su njihovi zahtjevi uglavnom usmjereni na adresu distributera, ali i promjene u tarifnim skupinama i monitoring cijene plina. Industrija traži da se tvrtkama s potrošnjom u proizvodnji većom od npr. 4 milijuna m? godišnje omogući da budu smještene u tarifni razred T4 s osnovnom cijenom plina nižom od skupine potrošača u tarifnoj grupi T3, što danas nije slučaj. Članice Koordinacije željele bi k tomu transparentne i jasne račune za plin i ostale troškove koje plaćaju svakih 15 dana. Danas mnogi ditributeri navode sve pod jednom stavkom – cijena ukupno potrošenog plina – što nije točno! Ima distributera koji izdaju besprijekorne i razvidne račune za sve troškove koje kupac snosi. Nažalost njih je manji broj!

Profiti distributera
Nadalje, traži se da se industrijskim potrošačima, koji plin troše u proizvodnom procesu i onima koji troše više od npr. dva milijuna m? godišnje omogući izravan priključak na magistralni plinovod, odnosno da otkupe postojeći plinovod koji je sada u vlasništvu distributera plina. “Distributeri ostvaruju iznimne profite spajajući velike potrošače plina. Wienerberger je, primjerice, za šest godina samo za lokalnu distribuciju plina 3,5 km dugim plinovodom lokalnom distributeru (ne Plinacrou!) platio čak 12 puta vrijednost sagrađenog priključka (računajući prema trenutačnim davanjima lokalnom distributeru) uime naknade za transport i maržu (distributivna naknada). To je velik novac, a za puno manji iznos mogli smo sami napraviti svoj priključak”, konstatira Gojnić. Zbog toga HUP-ova koordinacija traži nižu distributivnu naknadu. Ta se naknada sada kod nekih potrošača kreće i do 0,56 kn/m?, ovisno o distributivnom području, a Koordinacija predlaže da iznosi maksimalno 0,08 kn/m?. Gojnić iz vlastita primjera kaže da im distributivna naknada cijenu proizvodnje povisuje za čak 17 do 20% – toliko bi, naime, uštedjeli da imaju izravan priključak na magistralni plinovod. Isto tako traži se ukidanje plaćanja troškova skladištenja plina za kontinuirane potrošače, a taj trošak sada iznosi 0,05 kn/m? i smatra se prihodom PSP-a Okoli. U Koordinaciji za plin drže da je nužan monitoring osnovne cijene plina tako da država u zakonsku regulativu ugradi kontrolne mehanizme koji ne bi sprečavali tržišno natjecanje proizvođača plina, ali koji bi potaknuli održivost industrije i doveli do jačanja konkurencije na hrvatskom tržištu. Tu treba valorizirati i podatak da Hrvatska ima 60% plina iz vlastite proizvodnje. Da bi se postigla tržišna cijena plina na hrvatskom tržištu za sve potrošače te tako osigurao nesmetan rad i konkurencija ponuđača plina, u HUP-u drže da bi država trebala jasno odrediti socijalne skupine potrošača koji imaju pravo na subvencionirane cijene plina.

Otpuštanja
HUP-ova inicijativa u MINGO-u je naišla na plodno tlo pa je dogovoren novi sastanak, a za desetak dana trebao bi se iskristalizirati završni prijedlog zakonskih izmjena za koje se nadaju da bi mogle biti prihvaćene u drugom tromjesečju ove godine. “Problem je u tome što industrija subvencionira plin za kućanstva. Ta je situacija jednostavno neodrživa – Wienerberger je zbog teške tržišne situacije, ali i nepredvidljive i visoke cijene plina u posljednjih pet godina smanjio potrošnju plina četiri puta. Vrlo je slična situacija i kod drugih sličnih proizvođača. Nažalost, došlo je i do velikog otpuštanja zaposlenika kod svih proizvođača koji imaju male šanse za novo zaposlenje. ”Očekujemo da distributeri plina neće biti sretni zbog naših zahtjeva, ali ovo je jedina šansa da se smanje neopravdani troškovi za industriju kako bi preživjela. Vlada mora jasno definirati socijalne strukture i načine subvencioniranja. Tom bi se odlukom poslala jasna poruka investitorima o Vladinim namjerama da će poticati industrijalizaciju u zemlji. Ako se nastavi na ovaj način, očekuju nas daljnja zatvaranja tvrtki i masovna otpuštanja”, kaže Gojnić.