Na prošlotjednoj konferenciji za novinare, govorili smo o sveprisutnom poslovnom pesimizmu koji direktno vrlo nepovoljno djeluje na ukupni ekonomski razvoj. Da je poslovni pesimizam, odnosno optimizam važan, govori podatak da sam poslovni optimizam donosi dva posto rasta BDP-a (sa time bi već ove godine imali mali pozitivan rast ili bi bili na nuli). Poslovni pesimizam je samo još jedan od indikatora problema koje ima hrvatsko gospodarstvo, ali i čitavo društvo u cjelini. On je zapravo rezultat nagomilanih poteškoća iz prošlih godina, promašenih ekonomskih politika i prevladavajućeg neefikasnog društveno ekonomskog modela u kojem je vrlo složeno, izazovno, teško i skupo poduzimati poslovne poduhvate. On je naravno odraz sadašnjeg lutanja u potrazi za pravim rješenjima, sporih i nedovoljnih aktivnosti koje bi okrenule trend pada hrvatskog gospodarstva, te evidentnim zaostajanjem u odnosu na druge okolne zemlje koje su, barem statistički gledano, izašle iz recesije. Razloge treba tražiti i u političkim akterima kojima treba prestati biti prvenstveni cilj borba za vlast ili njezino očuvanje.

Razlozi neuspjeha
A što bi se u ovoj zemlji trebalo sve promjeniti a da bi se pokrenuo poslovni optimizam? U zadnjem istraživanju konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, hrvatski poslodavci su vrlo precizno identificirali koje su prepreke za poduzetnike za uspješno i efikasno poslovanje. Na prvom mjestu je označena neefikasna i neučinkovita javna uprava. I doista, kada se analiziraju najčešći razlozi neuspjelih projekata, gdje su se potencijalni investitori povukli ili gdje su projekti zastali, najčešći razlog je upravo lokalna, regionalna i državna vlast, gdje se ne može dobiti odgovor, riješenje ili dozvola radi nekompetencije, neadekvatne zakonske regulative, sporosti ili čak radi političkih razloga. Drugi razlog su porezi i porezna politika, koja naše proizvode i rad radnika čini preskupim u odnosu na konkurenciju. Slijedeći razlozi su korupcija, pristup prihvatljivim, jeftinijim izvorima financiranja, te vrlo restriktivno radno zakonodavstvo. Ovo su samo neke, najveće i najčešće, prepreke koje investitori i poslodavci vide u ostvarivanju svojih poduhvata. I izvještaj Svjetskog gospodarskog foruma ukazuje da se Hrvatska mora što hitnije fokusirati na podizanje efikasnosti javne uprave (državne i lokalne), sudstvo i zakonsku regulativu, da se mora liberalizirati vrlo rigidno i neučinkovito tržište rada, te fokusirati na poslovnu sofisticiranost i inovativnost, i financije. Ovi su isti izazovi ili njihovo rješavanje/nerješavanje pogurali Hrvatsku na ljestvici konkretnosti prema dolje za šesnaest mjesta u samo dvije posljednje godine.

Evo samo jedan primjer koji govore o tome kako se u našoj zemlji pristupa nekim temama koje bi trebale biti sadržane u okvirima za odgovore prema novom hrvatskom optimizmu. Prošli je tjedan saborski Odbor za rad i socijalno partnerstvo na dnevnom redu imao raspravu o promjenama Zakona o mirovinskom osiguranju. Na načelnoj razini svi se slažemo da je postojeće stanje neodrživo, da je sustav pred kolapsom, da se u našoj zemlji premalo radi, da je ekonomska kriza dodatno pogoršala stanje u mirovinskom sustavu, da je sadašnji odnos broja zaposlenih i broja umirovljenika (1:1,23) izrazito nepovoljan i već sada neodrživ. Međutim, kad se krene u raspravu o rješenjima, onda prave rasprave niti nema. Nitko nikoga, niti sluša niti čuje. Ta sjednica je bila i moja prva sjednica, i bio sam vrlo razočaran činjenicom da sam više čuo i naučio što je u prošlosti tko rekao i odlučio, nego argumentirane rasprave, što učiniti sa ovom vrlo ozbiljnom problematikom. Činjenica da imamo toliko umirovljenika, naročito ljudi koji su u relativno ranom dobu otišli u mirovinu i odustali od rada, govori o jednom vrlo ozbiljnom i temeljnom problemu hrvatskog društva, a to je rad. Čini se da se u Hrvatskoj ne isplati raditi, da je bolje ne raditi i otići u mirovinu. To nije samo problem mirovinske reforme nego i društva u cjelini u kojem se (ne)promovira rad i kultura rada.

Izmjena sustava
U takvim okolnostima nama u Hrvatskoj djeluje nevjerojatno izjava da neki skandinavski zrakoplovni prijevoznici na svojim letovima imaju osoblje starije od 65 godina. I dok se ta izjava prenosila kao anegdotalna glavna vijest sa prije spomenute sjednice, što baš i nije čudno, nitko nije analizirao kako i zašto je takav rad u kasnim godinama dozvoljen i potican u skandinavskim zemljama koje su poznate po svojim visokim socijalnim standardima i zaštite radnika. Upravo s tog naslova HUP se zalaže za temeljitu izmjenu cjelokupnog mirovinskog sustava koji će biti plod općeg društvenog dogovora važnijih političkih stranaka, sindikata i poslodavaca. Imajući pred sobom samo ovaj primjer, ne iznenađuje inicijativa HUP-a prema izvršnoj vlasti, ali i prema svim relevantnim akterima u zemlji, da se u našoj zemlji mora početi puno toga mijenjati. Zato već skoro dvije godine zazivamo opći društveni dogovor o važnim temama za našu zemlju. U te se teme na sam vrh meće i poduzetnička klima kao i uvjeti ulaganja u zemlju. Trebamo svi biti puno odgovorniji, s puno više razumjevanja i međusobnog uvažavanja, s punom inicijativom političkih aktera. Tada neće izostati niti novi hrvatski društveni optimizam.

Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca