Katar će 2022. godine biti domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu, a da bi ta pustinjska zemlja do tada bila ipak nešto zelenija, pobrinut će se i zagrebačka tvrtka Hortiart. Naime, kako pojašnjavaju Darko i Tonko Katović, suvlasnici Hortiarta, Katar planira u hortikulturu uložiti više od četiri milijarde eura, stoga na svjetskom tržištu potražuju više od 1500 stručnjaka iz tog sektora. Iako se u Perzijskom zaljevu otvara velik prostor za razvoj poslovanja, Katovići žele zadržati i svoje aktivnosti u Hrvatskoj.

Nerazvijeno tržište
“Kako sada stvari stoje, otići ću u Katar i tamo provesti barem godinu dana, a brat će nastaviti razvijati naš biznis ovdje. Nisam siguran što da očekujem, no osim financijske isplativosti zasigurno ćemo puno naučiti o novim i dosad nezamislivim tehnologijama hortikulture poput genetski modificiranih biljaka koje su dobrano otporne na vrućinu i sušu, a mogu se zalijevati i slanom morskom vodom”, kaže Darko Katović, suvlasnik tvrtke Hortiart, zadužen za organizaciju poslovanja i marketing. Katović navodi da ne bi želio da se njegova tvrtka u Kataru utopi u neku veliku međunarodnu korporaciju, već da želi razvijati vlastiti posao. Njegov brat Tonko zadužen je u ovom obiteljskom poduzetničkom pothvatu za organizaciju rada i samu izvedbu na terenu. “Smatram da je Hrvatska još nerazvijeno tržište glede hortikulture, ali s velikim kapacitetom za rast kvalitetnih tvrtki iz ovog sektora”, navodi Tonko Katović. Katovići, inače obojica akademski obrazovani inženjeri hortikulture i krajobraza, Tonko s diplomom, a Darko za sada apsolvent, poslom uređenja vrtova bave se dvadesetak godina. Nakon dugogodišnjeg rada za razne tvrtke, ili u fušu, 2009. godine odlučili su pokrenuti vlastiti posao. “Dugo godina sam radio u tvrtki koja se bavila postavljanjem i uređenjem fontana. Tu je bilo radova s zelenilom, no primarni je bio beton i tehnologije vezane uz vodu. Tada sam vidio da ima prostora za nekoga tko bi se orijentirao samo na hortikulturu”, prisjeća se Darko Katović. Kao jedan od poslova koji mu je ostao u sjećanju je uređenje vrta u kući prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u Nazorovoj ulici u Zagrebu s kraja 1990-ih. Iako u Hortiartu ne žele govoriti o vrijednosti toga projekta, navode da su imali veliku slobodu u izboru biljaka i strukturiranju vrta, a samim time i u određivanju cijene. Već prve godine postojanja Hortiarta, kada i nitko nije znao za njih, ostvaren je prihod od sedamdesetak tisuća kuna.

Već 2010. taj je iznos usedmostručen, na nekih pola milijuna kuna, što je zadržano i lani, a ove godine očekuju milijun kuna prihoda. “Mi smo obiteljski biznis i nije nam imperativ basnoslovni rast. Zadovoljni smo da imamo projekte tijekom čitave godine i da svoj posao radimo kvalitetno. Najveća reklama su nam zadovoljne mušterije”, govori Tonko Katović. Katovići su do sada odradili pedesetak projekata uređenja vrtova, uglavnom u Hrvatskoj. “Zahtjevi klijenata se mogu svesti na dva slučaja – minimalna cijena ili s druge strane ”no limit”, kaže Darko Katović. Tako je bilo slučajeva da je Hortiart uređivao vrtove za 7500 kuna, što je minimalna cijena za koju se može nešto napraviti. S druge strane imali su projekte u kojima je toliko stajao samo četvorni metar uređivane površine. Njihov dosad najzahtjevniji posao bio je projekt engleskog vrta u vili u Medveji kod Opatije za ruskog investitora. To je bila jedna od izvedbi u kojoj nisu postojala financijska ograničenja te je za stotinjak četvornih metara okućnice utrošeno i više od pola milijuna kuna. Bilo je još sličnih projekata, uglavnom na Kvarneru, Istri te u Zagrebu. Iako su za njihov rad zaniteresirane i mnoge građevinske tvrtke, koje bi željele da Hortiart napravi završno uređenje eksterijera mnogobrojnih, više ili manje, reprezentativnih zgrada, Katovići takve poslove uglavnom odbijaju.

Talent i umješnost Hortiarta prepoznao je i ruski poduzetnik kojemu su uredili vrt njegove vile u Medveji

Muški i ženski vrtovi
“Koncentrirani smo na privatne investitore. Razlog je prije svega financijska sigurnost. Naime, svjesni smo da bi nam poslovi s velikim tvrtkama mogli udeseterostručiti prihod, no to je velik rizik jer u Hrvatskoj nitko nikome ne plaća na vrijeme. Za nas bi bilo financijski preopasno da angažiramo svoja kreditna sredstva na nekom projektu, a da za to budemo plaćeni u razdoblju koje se mjeri mjesecima ili godinama. Stoga igramo na sigurno i za sada radimo samo na manjim projektima čiju izvedbu, u pravilu, možemo financirati od avansa”, pojašnjava poslovni direktor Hortiarta. Budući da je posao s hortikulturom uglavnom sezonski, tvrtka ima samo dvoje stalno zaposlenih, dok se od travnja do studenoga angažira još dvadesetak sezonaca. Maloj zaposlenosti pridonosi i to što se svi zahvati koji nisu uža hortikultura (iskopavanje, nasipavanje, vodonavodnja i sl.) obavljaju preko kooperanata. Krativni dvojac Hortiara klijentima nudi velik opseg usluga uređenja zelenih površina, no tvrde da su najspecijaliziraniji za francuske, engleske te japanske vrtove. Upravo će japanski vrt, koji rade za naručitelja Rotary club, u Rijeci biti prvi takav u Hrvatskoj. Naime, princip je da svi gradovi prijatelji nekoga japanskoga grada imaju japanski vrt kao počast svojim japanskim prijateljima. Pa tako i Rijeka, koja već tridesetak godina njeguje takve odnose s Kawasakijem, želi slijediti taj trend. Osim po strukturi, vrtovi se ugrubo mogu podijeliti i po vrstama bilja na muške i ženske. U ženskima prevladava cvijeće i nježni cvjetni grmovi, dok u muškima temelj čini drveće i drvenasto bilje. Iako su stručnjaci za oba, Katovići ipak više vole raditi na muškima.

Planovi

Vlastiti rasadnik
Kako je svježe bilje glavni repromaterijal Hortiarta, braća Katović planiraju u skoroj budućnosti svoj posao proširiti i na vlasti rasadnik. Naime, trenutno se većina bilja nabavlja iz rasadnika u Italiji. Iako su tu rasadnici jako dobro opremljeni, i realtivno povoljni, Katovići žele ponuditi autohtone hrvatske vrtove u kojima bi bilo bilje isključivo iz Hrvatske.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno