Malo se tvrtki u Hrvatskoj može pohvaliti da ima iza sebe pola stoljeća tradicije u proizvodnji, a kutinska Petrokemija upravo je jedna od njih.

No, zbog kritične situacije u kojoj se kompanija trenutno nalazi taj događaj ne obilježava se velikom prigodnom proslavom, nego interno, okupljanjem i nekih od onih koji su participirali u velikom događaju kada je na današnji dan prije 50 godina u kutinskim pogonima započela proizvodnja uree. U tom je poslu Kutina bila pionir na ovim područjima, a i još uvijek predstavlja važnog igrača u industriji umjetnih gnojiva.

No, za sjenu koja ju desetljećima pokriva zaslužno je najvećim dijelom to što Petrokemiju tek čeka ono što su velike tvrtke odavno prošle – privatizacija.  U ovom trenutku još je nepoznato je kako će se odvijati daljnji proces ulaska privatnog kapitala, pri čemu država nema puno izbora, jer zainteresirani su dobavljači plina, te državne tvrtke i mirovinci, dok se oko prikupljanja najmanje 400 milijuna kapitala u nadležnim ministarstvima posljednjih tjedana pokušava razgovarati i s, kako kažu, drugim potencijalnim ulagačima.

Posljednje su vijesti bile da se uz austrijski Borealis u pregovore uključilo i poljskog proizvođača Azoty-ja, no informacije kojima raspolažemo jest da im je iz Ministarstva gospodarstva upućen poziv za vraćanje za stol, ali da nakon razgovora nisu izrazili želju i ostati. Posljednjih dana iz Vlade su, pak, znakovito stizale vijesti kako će država preuzeti dio tereta Petrokemije, što je bio jedan od uvjeta koji je zahtijevao Borealis.

Jedino što se sigurnošću u ovom procesu zna jest da će se hitno još jednom prolongirati otplata kratkoročnog kredita Erste banke, koji sjeda krajem ožujka, jer ni uz najbolju volju i dogovor ulagača taj proces nije moguće provesti u tako kratkom vremenu. No, kako se Danom Petrokemije službeno drži 1. lipnja, kada su 1968. godine u jednu tvrtku integrirana dva Inina pogona (Tvornica dušičnih gnojiva i Metan), možda će tada biti više temelja za zdravicu.