Postoji blizu 1,5 milijardi ljudi u svijetu bez pristupa električnoj mreži, tj. struji, više od polovice u regiji Azije i Pacifika. Nažalost, u današnjem svijetu je gotovo nemoguće pronaći održive aktivnosti koje stvaraju prihod bez pristupa na struju. Obnovljivi izvori energije (RETs) neprocjenjivi su za one koji žive izvan granica energetskih mreža. Mreža za politiku obnovljivih izvora energije za 21. stoljeće (REN21) procjenjuje da postoje deseci milijuna seoskih kućanstava koja se služe obnovljivim izvorima energije diljem svijeta. No to znači samo kap u moru.

Zašto strujne mreže ne mogu doći do tih kućanstava na prvo mjesto? Za početak, ona se obično nalaze u udaljenim selima u kojima je uvođenje električne mreže presukpo. Među vladama spomenutih regija vlada i nedostatak sredstva i motivacija, zbog toga što je nemoguće nadoknaditi troškove elektrifikacije od siromašnih seljaka, često jer je subvencionira cijena električne energije velik udar na državni proračun. U nekim slučajevima to su prepreke koje je moguće ukloniti, ali u većini slučajeva sela i kućanstva su previše udaljeni tako da je širenje električne mreže nemoguće učiniti gospodarski isplativim. Ta se kućanstava i kuće za odmor koriste tradicionalnim gorivima kao što su drvo, ulje i svijeće za grijanje i rasvjetu, što je dovelo do teškog zagađenja a da ne spominjem opasnosti od požara. Studija je pokazala razorne učinke koje taj način grijanja i rasvjete ima na razbolijevanje žena, djece, ali i na troškove javnog zdravstva. Off-grid RETs predstavljaju održivo rješenje te dolaze u raznim oblicima: solarne kuće, minihidroelektrane, vjetroturbine na krovovima kuća, a na razini sela minimreža koja koristi i dizelski generator i lokalne obnovljive izvore. Solarni sustav za kuće povezuje fotonaponski panel za fluorescentne žarulje, radio, pa čak i TV, preko baterije i opterećenja kontroler.

Studija Svjetske banke pokazala je kako slolarni sustav od 20 vati može za pojedinu kuću smanjiti mjesečnu potrošnju goriva u seoskim kućanstvima za oko 15 litara. Mnogi pitaju zašto najskuplje tehnologije treba koristiti za najsiromašnije ljude. Solarna ploča od 20 vati može stajati oko 2000 američkih dolara, što je velik trošak za prosječno kućanstvo, ali s obročnom otplatom mjesečni troškovi postaju ne samo podnošljivi već i konkurentni tradicionalnim gorivima. Vlade u siromašnim i u zemljama u razvoju promicale su projekte za raspodjelu off-grid RETs-a desetljećima, uz potporu multilateralnih institucija, bilateralnih programa pomoći, odnosno nevladinih organizacija. Privatni sektor u pravilu je izostao, zbog dugog razdoblja oporavka cijene, male veličina tržišta, i nedostatak potrošačkih kredita. No priroda tih projekata se mijenja. Uspon privatnog sektora u tim državama doveo je do promjene pogleda pa privatni sektor sve češće razmatra pomoći u elektrifikaciji nerazvijenih dijelova.

Malavika Jain Bambawale, istraživač na Lee Kuan Yew School of Public Policy u Singapuru; © Project Syndicate, 2011.