Pojam “hotelski restoran” dugo godina bio je (opravdano) sinonim za neinventivnu, konfekcijsku, katkad i sasvim neprihvatljivu hranu. Upravo ćete zato u Hrvatskoj rijetko kada čuti da se na večeru odlazi u hotelski restoran, što je vani više nego uobičajeno. Pa čak i vrhunski hoteli (kojih u Hrvatskoj, nažalost, nema puno) muku muče s konceptima vlastitih jelovnika, doručaka ili svečanih večera. Neki od njih ipak su shvatili da vrhunska hotelska usluga jednostavno ne može opstati bez kvalitetne, dobro osmišljene gastronomske ponude unutar kuće. Predvodnici drukčijeg i, svakako, boljeg promišljanja navedeni su u izboru koji slijedi. Mnogi se u navedenim hotelima nađu upravo samo radi njihova restorana.

1. Hotel Regent Esplanade
Zinfandel’s restaurant, Le Bistro Esplanade, terasa Oleander
Vjerojatno najpoznatiji i najekskluzivniji zagrebački hotel može se pohvaliti vrhunskim restoranom Zinfandel’s, prekrasnom terasom Oleander, a za neobavezne sastanke ili dnevne obroke Le Bistro diči se zaštitnim jelom – zagrebačkim štruklima. Ponuda restorana Zinfandel’s svakako spada u “haute cuisine”, a u velikom je opsegu odraz osobe glavnog šefa kuhinje. Nju vodi malteški šef kuhinje Jeffrey E. Vella, na čijem jelovniku možete naći nacionalna jela (poput pečene patke, telećih brizli, škampa ili jadranskih riba) u redizajniranom izdanju, spojena s namirnicama i tradicijama nekih drugih, ali također mediteranskih, zemalja. U Zinfandelu vole upotrebljavati lokalne i organske namirnice, a na jelovniku su uvijek i neke rjeđe namirnice koje svemu daju dašak ekskluzivnosti. Ekskluzivnom se može nazvati i opsežna vinska karta, za koju će se ipak čuti komentari o vrlo visokim cijenama.

2. Hotel Monte Mulini
Restorani Wine Wault i Mediterraneo
U nedavno otvorenom rovinjskom “boutique” hotelu sa pet zvjezdica od početka je bilo jasno da će veliku ulogu u stvaranju imidža toga ambicioznog zdanja imati njegova gastronomska ponuda. Glavni akteri rovinjske gastronomske priče mladi su šef kuhinje Tomislav Gretić i suradnik sommelier Emil Perdec. Oni su preuzeli odgovornost stvaranja dvaju vrhunskih restorana unutar hotelskoga kompleksa. The Wine Wault je posveta klasičnoj francuskoj kuhinji, uređen je u stilu vinskog podruma, s pomno probranih oko 500 svjetskih vinskih etiketa. Mediteraneo je pak mjesto poigravanja utjecajima kuhinja različitih mediteranskih zemalja, sve do Libanona ili Afrike. Upravo je misija šefa Gretića promijeniti percepciju hotelskih restorana jer (opravdano) smatra da to nisu i ne smiju biti mjesta masovne, loše pansionske ponude nekvalitetnih jela. Naprotiv, upravo velik broj gostiju iz svih krajeva svijeta poticaj su mu da prezentira najbolje od domaćih namirnica i vlastitih kulinarskih iskustava skupljenih po cijelome svijetu.

3. Hotel Draga di Lovrana
Restoran hotela Draga di Lovrana svakako je posebno mjesto. U prvom redu riječ je o njegovoj lokaciji i pogledu na Kvarner koji oduzima dah. Također do restorana nije jednostavno stići, ali mnogi se slažu da se put isplati. Pod vodstvom šefa Zdravka Tomšića iz kuhinje izlaze jela u kojima se upotrebljavaju najbolje namirnice iz mora, šume i polja kako bi se oživjeli stari lokalni recepti ili kako bi se redefinirali. Ponuda restorana je dvojaka – možete odabrati neko jela “a la carte” ili se prepustiti uživanju u maštovitim Tomšićevim “slow food” kreacijama. Naglasak je na besprijekornim namirnicama, poštovanju originalnosti, prirodnosti i autentičnosti jela.

4. Hotel San Rocco Brtonigla
Mali hotel San Rocco već neko vrijeme se u sve oštrijoj konkurenciji smatra najboljim malim hotelom u Hrvatskoj. Obitelj Fernetich predano je radila na restauraciji i gradnji hotela, pazeći da se poštuju sve zakonitosti tradicionalne istarske gradnje. Isto tako pristupili su kreiranju jelovnika, koji mijenjaju četiri puta godišnje, u skladu s dostupnošću sezonskih namirnica. U središtu ove profinjene gastronomske priče lokalne su namirnice: riba, škampi, školjke, pršut, divljač, tartufi, gljive, šparoge, sirevi i ostali autohtoni istarski proizvodi pripremljeni prema kriterijima moderne kuhinje uz poštovanje tradicije. Iznimno važnim u San Roccu smatraju izbjegavanje masovnosti pa istodobno poslužuju maksimalno 30 gostiju. I tu se njeguje tradicija “slow fooda”, koja počinje i završava na opuštenom uživanju u nizovima malih jela, koja prate odgovarajuća vina. U San Roccu upravo na takvom pristupu brižljivo je izgrađen imidž ugodnog mjesta.

5. Hotel Valsabbion
Restoran Valsabbion davnih je dana ušao u legendu hrvatskog, a posebice istarskog ugostiteljstva. Zasnovan na principima “slow fooda”, maksimalno kreativan, profinjen, minimalistički elegantan, od početka je bio “nešto drugo”. Osobna filozofija vlasnice Sonje Perić i njezina tima suradnika originalni su prirodni, izvorni okusi i mirisi podneblja, koje se tamo ne ustručavaju istraživati i s njima eksperimentirati u potrazi za savršenstvom. Naglasak je u Valsabbionu na radikalnoj inventivnosti u svemu: od filozofije stvaranja, promišljanja preko potrage za nesvakidašnjim, skrivenim okusima u tradicionalnim lokalnim namirnicama do samog izgleda i “dizajna” hrane koji je na tragu umjetničkog performansa. Stoga se mnogi put Pule odlučuju samo radi tamošnjih gastronomskih iznenađenja.