Uz nekonkurentnost, nepoticajnu investicijsku klimu i mali broj izvozno orijentiranih tvrtki možda je jedan od najvećih problema hrvatskoga gospodarstva ipak nelikvidnost. A u vezi s tim iz mjeseca u mjesec sve je gore. Podaci Financijske agencije (Fina) djeluju upravo zastrašujuće. Do kraja rujna nepodmirene obveze tvrtki i obrta dosegle su čak 33,5 milijardi kuna. Takva razina neplaćanja u gospodarstvu u Hrvatskoj nije zabilježena još od početka devedesetih godina. U odnosu na kolovoz nepodmirene obveze porasle su za gotovo 1,6 milijardi kuna, a u odnosu na lanjski rujan skočile su 9,4 milijarde kuna. Govoreći u relativnim odnosima, nelikvidnost je na godišnjoj razini porasla gotovo 40 posto. Tako ni ovogodišnji rujan nije donio prekid trenda rasta nepodmirenih obveza u gospodarstvu koji službena statistika bilježi još od kolovoza 2008. godine. Više od 40.500 obrtnika ima nepodmirene obveze “teške” gotovo šest milijardi kuna. Na godišnjoj razini broj dužnih obrtnika porastao je za četvrtinu. Promatrano po ročnosti, nepodmirene obveze pravnih osoba imaju najbrži rast od 16,6 posto u razdoblju od 61 do 180 dana. Kod obrtnika najbrže su rasle obveze nepodmirene u roku do 60 dana, i to po stopi od 33,7 posto. Podaci malih i srednjih poduzetnika otkrivaju svu dubinu problema nelikvidnosti. Postavlja se pitanje tko je kriv za takvo stanje.

Generatori nelikvidnosti
Kako je na prošlotjednoj konferenciji za novinare izrekao Stjepan Vučagić, dopredsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, čak 80 posto kašnjenja plaćanja prema malim i srednjim poduzetnicima prelazi godinu dana. Najveći generator nelikvidnosti su državna i javna poduzeća, među kojima su u plaćanju prema malim i srednjim poduzetnicima najneurednija društva koja se, kako je rečeno, bave cestogradnjom, prenosi Slobodna Dalmacija. Hrvatska Vlada je u Programu gospodarskog oporavka zacrtala niz aktivnosti i mjera koje bi trebale izravno i neizravno smanjiti nelikvidnost u gospodarstvu. Za realizaciju tog cilja poduzete su već neke mjere, poput kontinuiranog praćenja likvidnosti i održavanja rokova plaćanja do 60 dana te uvođenja rokova plaćanja do 45 dana od početka sljedeće godine u 25 javnih poduzeća i 21 trgovačkom društvu u većinskom državnom vlasništvu. Izrađeno je nekoliko pravilnika, a izvršene su izmjene i dopune nekih zakona. Vladin obol borbi protiv nelikvidnosti trebala bi dati dva zakona koja su upućena Saboru na usvajanje. To su Ovršni zakon i Zakon o javnim ovršiteljima, a ako ih Sabor izglasa, njihova primjena mogla bi započeti već početkom iduće godine. U svakom slučaju, problem nelikvidnosti nije jednostavno raspetljati. Stručnjaci smatraju da je nekoliko faktora sudjelovalo u njegovu pojavljivanju. “S jedne strane na izrazitu nelikvidnost svakako su utjecale otežane gospodarske prilike uzrokovane trenutačnom recesijom. S druge pak strane ona je ipak ponajprije posljedica dubinskih strukturalnih problema cijelog sustava”, kazao je za Poslovni dnevnik član Uprave Erste Factoringa Vedran Nojić. Direktorica ekonomskih istraživanja Raiffeisen Consultinga Zrinka Živković-Matijević upozorava da na razini poduzeća dugotrajnost postupka naplate potraživanja uglavnom dovodi do lošijih financijskih rezultata tvrtki, a osobito biva pogođen segment malih i srednjih poduzeća te obrtnika.

Brže ovrhe i stečajevi
“Pored toga kriza je očekivano dovela i do postroživanja uvjeta i poskupljenja zaduživanja korporativnog sektora. Nadalje, pravno-institucionalna učinkovitost još nije dosegnula razinu razvijenih tržišnih gospodarstava”, dodaje Živković-Matijević. Rješenju tog problema mogli bi pomoći dodatni napori u smjeru još veće efikasnosti pravosuđa, smatra Vedran Nojić. “Dodatni pozitivni efekt postigao bi se ubrzanjem prevladavanja birokratskih prepreka, primjerice prilikom izdavanja raznih dozvola i mišljenja”, dodaje Nojić. Rješenje koje predlaže Živković-Matijević na mikrorazini uključuje restrukturiranje poduzeća, a na makrorazini poboljšanje učinkovitosti poboljšanjem učinkovitosti relevantnih institucija i postupaka, “poput osiguranja naplate, brzog i jeftinog prijenosa vlasništva te ovrha i stečaja”.