U trenutku u kojem živimo (u procesu globalizacije) nametnuta pravila preživljavanja na tržištu naglašavaju potrebu brzih prilagodbi poduzeća te je njihovo postojanje i preživljavanje vezano uz sposobnost prilagođavanja promjenama kao i brzini kojom prihvaćaju nove tehnologije. Nema sumnje da je s tim fenomenom usko povezano tržište rada jer se u procesu globalizacije nameće nužnost otvorenosti tržišta rada i njegove fleksibilizacije. U svojoj bi osnovi fleksibilnost s jedne strane trebala osigurati veću prilagodljivost i raspoloživost radnika potrebama poslodavca, a s druge strane trebala bi omogućiti radniku veću slobodu u organiziranju radnog i privatnog života. Fleksibilizacija, shvaćena u pozitivnom smislu, mora na ujednačeni način biti korisna i poslodavcu i radniku. Poslodavcu bi ona morala omogućiti bolju i bržu prilagodljivost potrebama tržišta, a što se radnika tiče, trebala bi mu omogućiti bolju zaradu i kvalitetnije korištenje slobodnog vremena.

Krutost propisa
Sama ideja fleksibilnosti na tržištu rada pojavila se u Europi osamdesetih godina prošlog stoljeća, i to prije svega zbog krutosti radno-pravnih propisa kojima su bili regulirani zapošljavanje i otpuštanje. Cilj ideje bio je povećati zaposlenost, odnosno spriječiti nezaposlenost. Začetnik ideje je danski premijer Rasmussen, koji je napustio do tada u Danskoj prakticiran model u kojem su nezaposleni primali vrlo visoke naknade za nezaposlenost i nisu pokazivali zanimanje za traženjem novog posla, čemu je pridonosila i činjenica da nezaposleni nisu imali obveze tražiti novi posao niti se prekvalificirati. U takvoj je situaciji uveden koncept fleksigurnosti kojim se koncept sigurnosti posla zamjenjuje sigurnošću zapošljavanja. Naravno da model kakav je uvela Danska nije primjenjiv pustim preslikavanjem u bilo koju drugu zemlju, pa ni u Hrvatsku, ali činjenica je da pomaka na našem tržištu rada neće biti dok se ne osmisle takve politike koja će promicati konkurentnost, cjeloživotno učenje i učinkovitu aktivnu politiku zapošljavanja.

Veća fleksibilnost
Cilj fleksigurnosti je povećanje fleksibilnosti, ali i sigurnosti dionika na tržištu rada. Kada govorimo o modernom tržištu rada, ono mora pružati veći stupanj sigurnosti, ali ne sigurnosti radnog mjesta, kako se to često pogrešno shvaća, već sigurnosti koja se ogleda u sigurnosti pronalaženja novog zaposlenja. S tim u vezi posebno treba naglasiti važnost svih mjera kojima se povećava zapošljivost, a to su prije svega sustav cjeloživotnog obrazovanja, bolja sustavna povezanost svih institucija koje se bave obrazovanjem s potrebama gospodarstva i tržišta rada kao i stavljanje naglaska na one mjere aktivne politike zapošljavanja koje su usmjerene upravo na povećanje zapošljivosti. Europska unija je donijela 2006. okvir za definiranje politike fleksigurnosti, ali s obzirom na to da su početne pozicije svake zemlje različite, svaka zemlja se mora sama opredijeliti za mjere koje će imati najviše učinka u njezinu okruženju. Pri tome valja naglasiti i ulogu socijalnih partnera u provedbi strategije fleksigurnosti, a koje su mjere najprimjerenije za određenu zemlju pitanje je nacionalnoga konsenzusa o strategiji koja će se primijeniti. I na kraju, dosadašnja iskustva ipak pokazuju da zaposlenost raste kada zakonska regulativa nije odviše kruta i kada omogućuje veću fleksibilnost. U prilog potrebi stvaranja novog okvira govori i promijenjeni mentalitet radnika u razvijenijim zemljama koje imaju puno fleksibilnija tržišta rada.

Admira Ribičić, dipl. iur. pravna savjetnica