Na nedavnom zasjedanju u Bruxsellesu koje je okupilo nezavisne trgovce naftom i naftnim derivatima okupljene u udruženju UPEI, europska Uprava za energetiku jasno je istaknula nužnost za novim strateškim fokusom.Kao što je već poznato, cilj Europe 2020. je pametno, održivo i uključivo gospodarstvo.

Ključna područja uključuju klimatske i energetske promjene, a smjer za ostvarivanje istih se temelje na niskim emisijama ugljičnog dioksida te promjenama u području transporta i energetike. Zašto je potrebna nova energetska strategija? Zbog povećane neovisnosti i dodane vrijednosti kontinentalnog tržišta jer je europsko područje upravo ono na kojem je potrebno djelovati, zbog toga što značajne odluke za sljedeće desetljeće moraju biti sada donešene i stoga što su nužne hitne i dugoročne promjene u proizvodnji energije, uporabi i potrošnji te opskrbi i infrastrukturi. Ukratko, Europi je potreban stabilan okvir s jasno definiranim prioritetima. Energetska Strategija 2020 je usvojena u prosincu 2010. Jačina ovog dokumenta je u tome što ima novi, drugačiji i raznolik pristup. Svih pet prioritetnih područja se odnose na fosilna goriva: ostvarivanje učinkovitost, postizanje tehnološkog vodstva, integrirano energetsko tržište, sigurna i pristupačna energija te međunarodna partnerstva s obzirom da Europa predstavlja najveće tržište po broju potrošača kada govorimo o razvijenim zemljama. Prve procjene na temelju pokazatelja 20 zemalja članica EU pokazuje da njihovi nacionalni ciljevi nisu dovoljni kako bi se postigli europski ciljevi do 2020. godine. Kako različiti oblici energije prevladavaju u pojedinim dijelovima Europe, zanimljivo je bilo vidjeti prikaz kojim se ukazuje na nužnost infrastrukure koristeći prikaz londonskog metroa jer bi se na takav način osigurala pokrivenost u cijeloj Europi. Cjelovitost enegetskog europskog tržišta ima snagu jer donosi mjerljive prednosti. U slučaju da se postigne u potpunosti funkcionirajuće i konkurentno tržište električne energije i plina, postigao bi se rast od 0,6 do 0,8% europskog BDP-a do 2020. godine, otvorila radna mjesta te smanjila infacija. CLIMA Roadmap je ključni dokument za oblikovanje klimatskih aktivnosti u cilju stvaranja gospodarstva koje će se temeljiti na niskim emisijama ugljičnog dioksida do 2050. godine.

Za ostvarivanje istoga, potrebno je uključivanje svih industrijskih sektora te postizanje smanjenja za 80% emisija stakleničkih plinova što konkretno znači da bi se emisije u Europi trebale smanjiti za 40% ispod razine koja je bila 1990 do 2030. te za 60% do 2040. godine. Dokument je usvojen u ožujku ove godine. MOVE Roadmap je usvojen 28. ožujka 2011. i definira smanjenje emisija za 60% do 2050. uz rast uporabe prijevoza. Dokument sadrži 40 konkretnih inicijativa kao što su npr. označavanje učinkovitosti goriva i vozila te izračuni ugljičnog otiska.Što se tiče područja energetike, ENER Roadmap je u pripremi i podrazumijeva smanjenje emisija ugljičnog dioksida za 80%. Proces javnog savjetovanja je završio u ožujku, a od 2. do 3. svibnja se održava Energetsko vijeće koje će podnijeti izvješće o rezultatima savjetovanja s ključnim sudionicima te će se nakon toga krenuti u izradu scenarija (PRIMES) koji će se temeljiti na prijedlogu nekoliko scenarija i zaključaka vezano za energetske izazove, a ne na pojedinačnim gorivima. Ponudit će paletu rezultata kako bi se mogla odabrati određena politika. Njezino usvajanje je predviđeno za studeni 2011. Novi izazovi su u području kvalitete goriva koja zahtijeva smanjenja za 6% emisija u gorivima koja se koriste za prijevoz. Što se tiče definiranja budućih djelovanja u području biogoriva, zajednička studija EU i OPEC-a prikazuje tri moguća rješenja: veći udio etanola, veći udio biodizela i manji udio biogoriva. Od tri moguća smjera, optimalan je scenarij s većim udjelom biodizela jer olakšava trenutni pritisak na tržištu. Biogoriva ne pokazuju dodanu vrijednosti, no ključno je imati dobru strategiju o biogorivima nego nikakvu strategiju, a rješenje koje bi uključivalo veći udio etanola je najneprihvatljivije.

Maja Pokrovac, autorica je direktorica granskih udruga u HUP-u

Fosilna goriva

Uvoz energije
Danas Europa više od pola energije koju koristi mora uvoziti. Procjene koje se temelje na brojkama iz 2009. godine pokazuju da će se ovisnost o uvozu energije iz fosilnih goriva povećati do 2030. godine za 32%, u slučaju da se ništa ne promijeni. Štoviše, Europa ovisi o svega nekoliko dobavljača. Polovica opskrbe energije sirovom naftom dolazi od 2 dobavljača (OPEC i Rusija), a prirodni plin je u rukama Rusije (40%) i Norveške (30%). Stoga je razumljivo kako je raznolikost pravaca i izvora strateški prioritet za EU.