Iz dana u dan svakome postaje jasno da energija i voda postaju polazište svega u godinama koje dolaze. Vrijeme izobilja i neodgovornog trošenja postaje prošlost, a odgovornost vlada, cijelog društva, ali i svakog pojedinca sve veća. Odgovorna vlada radit će na osiguranju sigurnih, čistih i dostupnih izvora energije, pazeći pri tome da se energija troši krajnje racionalno.

U tom svjetlu postaje važno da tako razmišljaju i djeluju i svi ostali koji na energetske izvore ili potrošnju energije imaju utjecaja ili trebaju djelovati – općine, gradovi i županije, političke stranke, energetske tvrtke, čitav gospodarski sektor, ali i svaki pojedinac. Posebnu odgovornost u takvoj situaciji imaju energetski stručnjaci – ljudi kojima je društvo omogućilo školovanje i stjecanje znanja (a u Hrvatskoj je školovanje čak i danas dobrim dijelom besplatno, zar ne?) i od kojih se sada zahtijeva da taj dug društvu – vrate. Zato je sada, više nego ikada prije, potrebno s energetike skinuti mračnu zavjesu okultne discipline koju razumiju samo malobrojni odabrani. Dobro se sjećam priče uvaženog profesora i uglednog energetičara dr. Vladimira Mikuličića o akademiku Požaru, i danas nedosegnutom uzoru hrvatskih energetičara – Pamtim recenziju studije i primjedbu profesoru Požaru kako je prije drukčije govorio. Da, odgovorio je profesor Požar, Prije. Tada nisam znao što danas znadem. U energetici nikad nije izrečena posljednja riječ; svako je rješenje samo trenutačno, ovisno o najrazličitijim parametrima koji su pak svi funkcija i vremena i prostora, bilo je stajalište profesora Požara. Energetski, bez obzira radilo se o elektroenergetskom ili drugim energetskim sustavima, zaista jest jedan od najsloženijih sustava koji postoje u ljudskom društvu. Ali učiniti složene stvari razumljivima, puno je vrednije dostignuće nego jednostavne stvari zamrsiti do nerazumijevanja. Jeste li znali da je 1995. godine na Oxfordu osnovan Chair for the Public Understanding of Science (Katedra za razumijevanje znanosti), čiji je cilj, kako sami kažu, prenošenje znanosti javnosti, a da se tako ne izgube elementi znanja koji su bit istinskog razumijevanja?

Ne vjerujte onima koji misle za vas!
Upravo zato sa strahom i neodobravanjem gledam na pojedince i ustanove (ne i tvrtke) koje energetiku rade nerazumljivom i jako zahtjevnom. Jasan je tržišni potencijal takva nauka, ali on je uvijek ograničen i na kraju neproduktivan. U konačnici on vodi i u manjak konkurencije bez otvorenog tržišta znanja, vještina i ideja, a tu je pravi gubitnik – cijelo društvo. Upravo ono koje je tim istim stručnjacima i omogućilo školovanje i stjecanje znanja, sjećate se? U uvjetima globalnog društva takva je situacija osobito opasna – više nikada nećemo biti zaštićeni u vlastitom dvorištu i moramo biti spremni i sposobni odmjeriti naša znanja i vještine s najboljima na svijetu. Nogometnim riječnikom – Liga prvaka ovdje nije više privilegija, ona postaje nužnost! Malim se koracima daleko stiže, citirat ćemo još jednom akademika Hrvoja Požara, pa me zato još više veseli sve veći broj naših gradova (ali i županija i općina) koji energetske projekte preuzimaju u svoje ruke i postižu rezultate o kojima se godinama moglo samo sanjati. Prepoznala je to i Europska komisija pokrenuvši izrazito ambicioznu kampanju Sporazum gradonačelnika kojoj je do sada pristupilo preko 2870 gradova. Od toga je 29 hrvatskih gradova! Bravo naši, samo naprijed na tom putu ma kako se složen, zatjevan i nerazumljiv činio. Trčite dalje za novim projektima i nemojte dozvoliti da itko misli umjesto vas. Samo onda kad energetska struka, izvršna i predstavnička vlast, ali i javnost koja živi, radi i igra se na određenom prostoru budu radili zajedno, ali i razumjeli o čemu se u energetskim projektima i pitanjima radi, možemo očekivati stvarni napredak i uspjeh. Energetski bogatu i učinkovitu Republiku Hrvatsku kojoj se toliko nadamo.

Julije Domac, autor je ravnatelj Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske