Dok se u šećeranama svečano obilježava početak nove kampanje prerade šećerne repe, sve je otvoreniji i lobistički rat između dviju privatnih tvornica, osječkog Kandit Premijera i virovitičkog Vira za kupnju dionica državne šećerane u Županji, za koju se čeka odluka Fonda za privatizaciju.

Kompenzacija dugova
Iz nervoznih reakcija iz obje šećerane može se zaključiti kako još nema naznaka tko bi na natječaju mogao biti odabran. Ipak, osječka šećerana, koja je za paket od 38 posto temeljnog kapitala Sladorane ponudila 22 milijuna kuna veću cijenu (133 milijuna kuna), favorizirana je, tvrde upućeni, od strane radnika, među kojima Viro ne uživa simpatije. S druge strane, dolazak potpredsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa i ministra regionalnog razvoja i bivšeg ministra poljoprivrede, a ujedno i člana Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju Petra Čobankovića, na Virovu svečanost u povodu početka nove kampanje, svojevrstan su signal da taj ponuđač uživa naklonost državnog vrha. U poslovnim krugovima, bliskima objema šećeranama, pak, vjeruju kako će se “vještiji” Josip Pavić prije domoći Sladoraninih dionica, kao što se već dogodilo prije nekoliko godina s nekadašnjom Tvornicom šećera Osijek, koja je poslovala u okviru kombinata IPK Osijek. Vrlo kompleksnim transakcijama, oko kojih se 2005. i 2006. godine dizala prašina, Hrvatski fond za privatizaciju Paviću i njegovom tadašnjem partneru u IPK Kanditu prodao je de facto nekretnine i zalihe šećera Tvornice šećera Osijek za samo jednu kunu, a od 300-tinjak milijuna kuna obveza, od kojih se 226 milijuna kuna odnosilo na dug HFP-u, preuzeli su i odmah podmirili samo 67 milijuna kuna. Na HFP-ovih 226 milijuna kuna potraživanja kupljenih za minimalnu cijenu, i to bez odluke Vlade ili HFP-a i bez raspisanog natječaja, Kandit je, naime, upisao fiduciju i kao zalog uzeo svu imovinu, a da sve bude još neobičnije, Tvornica šećera Osijek pri tom je bila i jamac za dobivanje kredita kod banke kojim je isplaćen preostali dio obveza. Na sličan način sada se spekulira da će Kandit Premijer ponovno s HFP-om odigrati takvu kombinaciju, a u optjecaju je, primjerice, priča kako će ponuđenu cijenu za dionice kompenzirati prebijanjem duga (navodno 130 milijuna kuna) s IPK-ovom uljarom Čepin, koja je još u državnom vlasništvu, odnosno jedini je zdravi dio IPK Osijek i čeka privatizaciju. U Osijeku te navode nitko ne želi komentirati. No, upućeni redom komentiraju da kada je Pavić u pitanju, sve je moguće. Pavić je Poslovnom dnevniku, s druge strane, već u razgovoru kazao kako je spreman na podmetanja zbog toga što je njegova ponuda bolja. Na tvrdnje predsjednika Uprave Vira Željka Zadre kako Kandit Premijer nema dovoljno financijskih sredstava za relizaciju kupnje Sladorane, a što potkrjepljuje, među ostalim, i time što mu banke nisu htjele otvoriti akreditiv od 5 milijuna kuna eura za uvoz sirovog šećera, iz protivničkog tabora odmahuju rukom i odgovaraju kako se sve vidjelo i pitaju zašto onda onaj “tko se hvali da ima financijske snage nije izašao s nemoralnom ponudom”? No, da nešto ipak ne štima u Osijeku, upućuju i javni protesti lokalnih prijevoznika da neće surađivati s Kandit Premijerom u novoj kampanji, jer im još nije platila za lanjsku kampanju.

Pipunić uz Pavića
Netrpeljivost radnika prema Marinku Zadri i Draženu Robiću, najvećim pojedinačnim vlasnicima virovitičke šećerane, koja je u međuvremenu napravila velik iskorak IPO-om i izlaskom na burzu, bila je inače vidljiva i na prošlom natječaju, kada je Viru protukandidat bio drugi jak osječki poduzetnik Marko Pipunić, koji se ovog puta nije natjecao, ali je dao potporu Kanditovoj ponudi. Procjene su upućenih da bi simpatije radnika, koje su očito više na strani Osječana, a koji uzgred imaju nepovoljniju ponudu u dijelu ulaganja od Virove, i ovog puta mogle odigrati važan utjecaj na odluku o prodaji dionica tvrtke i unatoč tomu što je u tijeku prodaja 24,99 posto dionica tvrtke uz povlaštene uvjete.