Kakva je situacija u hrvatskom energetskom sektoru samo je jedna od tema o kojima smo porazgovarali s Julijem Domcem, ravnateljem Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske, poznate i po skraćenici REGEA. U razgovoru je izrazio zadovoljstvo odazivom fizičkih osoba na projekt organiziranog poticanja ugradnje solarnih kolektora, ali i nadanje kako će Hrvatska ipak uhvatiti priključak s Europskom unijom po pitanju strategije “Europa 2020”.

Kako opisujete stanje u energetskom sektoru, s obzirom na sveprisutnu krizu u zemlji?
Energetski sektor u dobroj mjeri prati ukupno stanje u državi, odnosno hrvatskom društvu. Primjetna je kriza morala i kriza znanja, događaju se situacije kada je očito da rješenja i odluke koje se donose nisu utemeljene na znanju, a ponekad čak ni u najboljem interesu hrvatske države. Primjetan je i zastoj ulaganja u energetske objekte, posebno proizvodne pri čemu smo se tek nedavno sjetili one stare – “najskuplja je energije ona koje nema!”. Ipak, veseli da su u posljednje vrijeme, rekao bih konačno, energetski projekti prepoznati kao temelj razvitka, napretka te jedna od prilika za izlazak iz gospodarske krize u kojoj se nalazimo. Pouzdanje mi ulijeva činjenica da znanje zasigurno postoji, da hrvatski energetičari još uvijek stoje uz bok najboljima na svijetu i da imamo mlade stručnjake pune entuzijazma.

Ulaže li se u Hrvatskoj dovoljno u obnovljive izvore energije?
Zemlje članice Europske unije danas su svjesne značenja obnovljivih izvora energije. Europska komisija postavlja ciljeve, donosi direktive koje obvezuju članice te pokreće brojne programe financijske i institucionalne podrške. Zemlje članice, međutim, u pravilu ne čekaju da ih na korištenje obnovljivih izvora obveže Europska komisija – prednosti njihova korištenja poznate su i političarima i javnosti. U Hrvatskoj se još uvijek nedovoljno ulaže, ali ohrabruju rezultati Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji kao rijetki primjer u regiji, izvan proračunskog fonda ulaže znatna sredstva u projekte obnovljivih izvora energije. Iz godine u godinu ta su sredstva sve veća.

Čini se da je Hrvatska daleko od plana “Europa 2020”?
Političkim riječnikom – radi se na tome. Nažalost s mnogim smo stvarima kasno krenuli i teško je očekivati da se zaostaci i propusti mogu u kratko vrijeme nadoknaditi. Nešto se ipak događa i općenito mogu izraziti nadu da ćemo uskoro uhvatiti priključak s EU i da zaostatak ipak neće biti preveliki.

Jesu li institucije i dužnosnici na lokalnim razinama postali dovoljno kooperativni i svjesni potencijala obnovljivih izvora energije?
Apsolutno, a rekao bih čak i znatno više nego što su to na nacionalnoj razini. Danas naše općine, gradovi i županije svojim primjerom pokazuju put državnim ministarstvima i provode projekte o kojima smo prije nekoliko godina u Hrvatskoj mogli samo sanjati.

Kakav je, prema vašim saznanjima, odaziv na organizirano poticanje ugradnje solarnih kolektora kod fizičkih osoba?
Drago mi je reći da je odzaiv odličan! Nakon što smo godinama s gorčinom gledali na organizirano poticanje solarnih kolektora širom Europe i ukazivali na prirodni potencijal Hrvatske, konačno smo tek 2009. godine, prvo u Karlovačkoj županiji, a onda i u drugim dijeloviam Hrvatske, pokrenuli ovu pozitivnu stvar. Sve je omogućio i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji se uključio u financiranje, a danas se ovaj program s uspjehom primjenjuje i u Zagrebačkoj, Krapinsko-zagorskoj i Primorsko-goranskoj županiji, ali i općinama Konavle, Jelsa, Sućuraj, a broj kolektora u kućanstvima se broji u stotinama. Ponosan sam na inicijativu i ulogu Agencije u ovoj lijepoj priči.