Hrvatski bankarski sustav ima dovoljno likvidnosti, kapital pojeftinjuje i cijena će još padati nakon ulaska u EU, ima zainteresiranih investitora, a u Hrvatskoj se može naći pouzdanog partnera za kapitalno povezivanje ili za konzultantske usluge. Međutim, postoje problemi za “greenfield” investitore poput urbanističkih planova, urbanizma i sporosti. To bi bio zaključak panela o financiranju međunarodnih partnerstava na kojima su sudjelovali Borislav Škegro iz Quaestusa, Todd Morley iz američke G2 Investment grupe, Matjaž Prinčič iz slovenskog EMAC-a (Emerging Markets Advisory Corporation) i Marko Remenar, voditelj investicijskog bankarstva u Zagrebačkoj banci.

G2 Investment grupa je poručila da želi ulagati u turizam i napraviti kvalitetne pretpostavke za produživanje sezone koja u Hrvatskoj prekratko traje. Todd Morley je istaknuo da Hrvatsku vide kao zemlju bogatoga kulturnog naslijeđa i tradicije i da bi formula za produženje sezone trebala biti temeljena na tome. “Mi prihvaćamo ‘ne’ kao odgovor hrvatskih vlasti, ali bismo željeli da se to ne dogodi nakon što se projekt vodi i priprema dvije godine. Trebamo odmah imati jasne i nedvosmislene informacije”, rekao je Morley. Upravo na takve probleme nailazi EMAC grupa. Oni su kupovali zemljište za investicije u Dalmaciji i Istri. Matjaž Prinčič je rekao da investitori moraju kupovati zemljišta u dobroj vjeri zbog nesređenosti zemljišnih knjiga i drukčijega pravnog sustava nego u SAD-u, ali i da je teško pokrenuti investiciju ako dođe do sporova. Istaknuo je preduge procedure donošenja urbanističkih planova u svim zemljama regije. Upozorio je i na stare probleme u Hrvatskoj. “Za razliku od Slovenije ili zapadnih zemalja nema roka za privođenje građevinskog zemljišta svrsi. Imamo građevne zone na kojima nitko ne radi jer je vlasništvo nad zemljištem komplicirano, a lokalne vlasti ne mogu u urbanističkim planovima odrediti nove zone jer postoje stare. To bi se lako riješilo rokom privođenja zemljišta svrsi”, kaže Prinčič.

Borislav Škegro uime Quaestusa je poručio da strani investitori u Hrvatskoj trebaju imati lokalne partnere jer će inače teže moći obaviti sve potrebne procedure. Na primjeru ulaska Tele2 na tržište je objasnio i da je to bilo nužno zbog dva postojeća jaka igrača na tržištu s jakim vezama. S druge strane i domaćim tvrtkama potrebni su strani partneri. Marko Remenar iz Zabe je uz poruku o dovoljnoj likvidnosti sustava za poticanje kvalitetnih investicija rekao da cijene kredita teško mogu biti niže dok postoji sustavan rizik zemlje. “Investitori idu u rizičnije pothvate i zemlje i zato je novac malo skuplji”, rekao je Remenar. Kao priliku za investitore je istaknuo da u Hrvatskoj slijedi proces konsolidacije, pogotovo u bankarstvu i trgovini. Američke goste je zanimalo i kako su se hrvatske banke uspjele ostati neokrznute krizom. Remenar je odgovorio da je to upravo zbog regulacije i visokih stopa adekvatnosti te da se i u nekretnine za razliku od SAD-a ulagalo mnogo opreznije i s osiguranim sustavima naplate.

Problemi

Antipoduzetnička klima
Borislav Škegro je na forumu bio jedan od rijetkih koji tvrdi da je problem manje u zakonima za privlačenje investicija, a više u antipoduzetničkoj klimi koja je stvorena. “Političari imaju antene kojima hvataju te signale iz medija i onda nastaje problem jer ih često pretvore u službenu politiku i odluke”, smatra Škegro. Naglasio je i da Hrvatskoj neće pomoći visoki savjeti koje daju konzultanti ili ljudi iz sveučilišnih fotelja, nego oni koji uspješno posluju. Poznaje nekoliko takvih direktora, koji imaju prihode više od 50 milijuna eura i izvoze 80 posto, ali njih, kaže, nema u medijima.