Hrvatsko tržište kapitala najatraktivnije je u regiji. Ovaj za investitore u Hrvatskoj pomalo čudan zaključak (jer može li negdje biti lošije od ZSE, op.a.) temelji se na kretanju dioničkih indekšest burzi država bivše Jugoslavije te količini prometa koji je na njima ostvaren u prvoj polovici ove godine.

Dionički indeks Zagrebačke burze CROBEX jedini je od promatranih indeksa ostvario rast. U prvih šest mjeseci glavno mjerilo kretanja domaćeg tržišta kapitala zabilježio je rast vrijednosti od 3,9 posto. Godinu je startao s 1740,39 bodova, a posljednjeg dana lipnja zaključen je bio na 1804,69 bodova. No kretanje domaćeg indeksa nije bilo tako optimistično kako bi se dalo zaključiti iz njegovog šestomjesečnog rasta. Naime, indeks CROBEX je od sredine prosinca prošle godine počeo s uzletom koji je trajao točno tri mjeseca. U tom je razdoblju investitorima, koji su ulagali u skladu s njegovim kretanjem, osigurao zaradu od impresivnih 20,54 posto.

Indeksi se slično kretali
Tako je sredinom ožujka indeks CROBEX bio na najvišoj razini od rujna 2011. godine. Međutim, dobro raspoloženje na Zagrebačkoj burzi je prestalo i od tada indeks CROBEX isključivo se kreće prema dolje. Ako je hrvatsko tržište kapitala najbolje, kakva su onda ostala u regiji, pitanje je koje bi postavili mnogi. Najbliže tržiše, ono slovensko, u posljednjih se nekoliko mjeseci najviše fokusiralo na Agrokorovu kupnju Mercatora i hoće li taj trgovački lanac uopće opstati. Tamošnji indeks Ljubljanske burze SBITOP u prvoj je polovici godine zabilježio pad vrijednosti od 3,08 posto. Godinu je započeo s 635,51 bodom, a kraj lipnja dočekao je na 615,89 bodova. I taj je indeks imao slično kretanje kao i indeks CFROBEX, samo što je slovenski imao puno manju oscilaciju. Njegov rast je započeo početkom rujna prošle godine i zaustavio se mjesec dana kasnije.  Tada je krenulo dvomjesečno razdoblje stagnacije, da bi s rastom opet krenuo početkom prosinca. Optimizam tamošnjih investitora trajao je samo mjesec dana što je rezultiralo s rastom od 18 posto. I od tada je zapravo raspoloženje investitora na slovenskom tržištu kapitala obavijeno negativnim predznakom. 

Izbija im novac
Najlošije su prošli ulagači koji su ulagali na Beogradskoj burzi. Od početka ove godine, indeks BELEX15 pao je 9,14 posto. Posljednjeg trgovinskog dana lipnja spustio se na 476,03 boda, a godinu je započeo na 523,39 bodova. Kao i prethodna dva spomenuta indeksa, i beogradski se kretao uzlazno u posljednjem tromjesečju prošle godine i s time stao u ožujku ove. I od tada investitorima "izbija" novac iz džepa. Tijekom te korekcije indeks se spustio za 16 posto. Indeksi dviju burzi u Bosni i Hercegovini bilježila su u prvoj polovici godine negativne rezultate, s time da je sarajevski SASX-10 oslabio neznatnih 0,03 posto, dok je banjalučki BIRS korigiran za 6,33 posto. Kao i Sarajevska burza, ona crnogorska također je imala gotovo nezamjetnu korekciju. Tamošnji indeks MONEX20 pao je 0,03 posto. Usporedi li se šest burzi s područja bivše Jugoslavije s dvije najatraktivnije u okolici – Bečkom i Budimpeštanskom, onda je jasno zašto svjetski investitori zaobilaze ovo područje. Indkes Bečke burze ATX u prvih šest mjeseci 2013. porastao je 7,97 posto. Ulagači na Budimpeštanskoj burzi morali su se zadovoljiti, pak, s rastom od 4,68 posto koliko je bio pomak indeksa BUX. Spomenimo da je Bečka burza vlasnik Ljubljanske. 

Nemjerljivi prometi
No ono što investitore najviše zanima, pored kretanja indeksa, su prometi, odnosno likvidnost. I tu Zagrebačka burza prednjači s šestomjesečnim prometom dionicama od ukupno 214,74 milijuna eura. Taj je promet 36,63 posto viši nego što je promet na Beohradskoj burzi, 40 posto veći nego na Ljubljanskoj, te čak tri puta veći nego na Sarajevskoj. Iako je na očigled riječ o solidnim brojkama, one su zanemarivo male u odnosu na neke veće burze u Europi. Primjerice, dnevni promet dionicama na Bečkoj burzi iznosi čak 112,07 milijuna eura, a na Budimpeštanskoj burzi trguje se oko 30-ak milijuna eura dnevno. Na Zagrebačkoj je prosjek oko milijun eura, a ponekad malo više. Zato ulagači svoj novac ostavljaju u Beču i Budimpešti, umjesto u Zagrebu, Beogradi ili Ljubljani.