Iako je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) podnošenjem kaznenih prijava protiv Mola i odgovornih osoba velik dio tereta sukoba s mađarskom kompanijom zbacila na leđa pravosudnog sustava, vječiti status quo neobjavljenih ponuda za preuzimanje ukazuje da bi se konačni odgovori tko je kriv i što treba napraviti mogli čekati vrlo dugo. Nekoliko raznih zakona je proteklih desetak godina naređivalo da osoba ili tvrtka koja kupi ili preuzme značajniji vlasnički udio u nekoj drugoj kompaniji mora objaviti ponudu za preuzimanje i ostalih dionica u slobodnoj prodaji. Takva regulativa postoji kako bi se zaštitilo manje dioničare čije dionice mogu znatno izgubiti na vrijednosti ako glasovi koje im daju te dionice ne mogu više utjecati na poslovnu politiku kompanije. Također se malim dioničarima na taj način nadoknađuje šteta jer oni nisu sudionici transakcija u kojima vlasnika mijenjaju veći udjeli.No domaća praksa pokazuje da hrvatske institucije teško mogu zaštititi male dioničare i to učiniti u prihvatljivom roku. Na internetskim stranicama Hanfe navedeno je šesnaest slučajeva u kojima je zakon nalagao objavu ponuda za preuzimanje, no one iz raznih razloga još nisu objavljene. Vrijednost pojedinih takvih slučajeva može biti znatna i prelaziti stotine milijuna kuna.

Izigravanje suda
Od spomenutih 16 neobjavljenih ponuda kod njih četiri spor se vodi na Upravnom sudu. Jadrankamen, Elektropromet (za koji se pitanje (ne)regularnosti skupštine društva pokušava riješiti i na Trgovačkom sudu), Transadria i Badel 1862, odnosno obveznici objave ponude tih tvrtki tuže Hanfu i žele osporiti tu obvezu. “Agencija do sada nije zaprimila valjane zahtjeve za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje navedenih društava”, kažu šturo u Hanfi.Ako je suditi po dosadašnjim slučajevima nakon presude Upravnog suda, ako se tužbe protiv regulatora odbace, i dalje postoji mogućnost da neće biti objavljene ponude za preuzimanje. Naime, neke obveze datiraju još iz 2003. godine i do danas nisu objavljene. Tada je, primjerice, Jadran produkt na burzi stekao 121.000 dionica tvrtke Jadran. Tek tri godine nakon tog stjecanja Hanfa je donijela rješenje kojim se samo potvrđuje prethodno nastala zakonska obveza. No čini se kako obveze objavljivanja ponude za preuzimanje nitko od kompanija ili dioničara ne shvaća ozbiljno, nego pravnim zavrzlamama otežu proces.

Zamršen slučaj Fime
Upravni sud je pak u šest slučajeva presudio u korist regulatora. “Rješenja su postala pravomoćna, ali je izvršnost istih nastupila prije te navedene presude u tom smislu nemaju utjecaja na izvršnost predmetnih rješenja Agencije. Također napominjemo kako Agencija do danas nije zaprimila valjane zahtjeve za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje Fima Validusa, Herbosa, Jadran filma, Brionke, Magme i Kamenskog”, objašnjavaju u Hanfi.U travnju 2010. odbačena je slična tužba protiv rješenja Hanfe koju su podnijeli Fima grupa, Fima vrijednosnice, Milan Horvat i Vlatko Hajdin. Oni su dužni objaviti ponudu za preuzimanje Fima Validusa. Slučaj je posebno kompliciran jer se Fima grupa raspala uz brojne afere koje prate Milana Horvata.Jedan od najpoznatijih slučajeva neobjavljivanja ponude je onaj supružnika Fižulić.

Neumoljivi zakon
Njihov je broker, prema njihovim riječima, pogreškom kupio 400 dionica Magme na njihovo ime, čime je nastala obveza ponude za preuzimanje. Iako su oni dionice odmah prodali, prešli su prag od 50 posto, a zakon je tu neumoljiv. No problem s Magmom, kao i s dijelom tvrtki nad kojima “visi” ponuda za preuzimanje, jest teška financijska situacija. Budući da bi bračni par Fižulić trebao objaviti ponudu po tadašnjim cijenama na burzi, takav scenarij gotovo da je i nemoguć. Dionica danas vrijedi deset puta manje. U slučaju tvrtke Kamensko, Željko Vidaković, Božo Medić i tvrtka Tekstil Gvozd odbijeni su na sudu i moraju objaviti ponudu za preuzimanje za koju imaju obvezu još od svibnja 2007. Ponude još nema, a Kamensko je u stečaju. Posljednji koji nisu objavili ponudu, za preuzimanje Badela 1862, jesu Ante Perković, Marijan Ruždjak, Boženko Lozo, Ivan Perković. Situacija je posebno zamršena jer su oni bili prijavljeni Državnom odvjetništvu te su pokušali regulatoru na brojne načine osporiti zajedničko djelovanje. Auctor kapital bi trebao objaviti ponudu za preuzimanje Lagune Novigrad, Michael Ljubas za Elektropromet, Negotiator i Aglaia za Industrogradnju, a Industrogradnja nekretnine zajedno s Oportunitas ulaganjem i Planidal ulaganjem za TOZ Penkalu. Sve su to slučajevi kojima se ne nazire bilo kakvo rješenje. No regulator otkriva još jednu opciju. Hanfa kaže da se oštećeni dioničari mogu obratiti sudu. Svaki dioničar koji drži dionice kompanije nad kojom “visi” ponuda za preuzimanje može preko nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, i to pod uvjetima, odnosno cijenama po kojoj je morala biti objavljena ponuda. Sudeći prema dosadašnjoj praksi, malo koji dioničar u tome uopće uspije.

Negativni primjeri

Šest godina bez ponude
Tomislav Vrhovec, koji prema podacima SKDD-a zajedno s tvrtkom V.S.T.-Trend, drži 27,7 posto udjela u Herbosu, dužan je od 2005. godine objaviti ponudu za preuzimanje te tvrtke, kada je i nastala i zakonska obveza. Hanfa je rješenje donijela u studenom 2006. godine, a Upravni sud je tri godine poslije odbio njegovu tužbu. No ponude još nema.

Jadran film čeka Grubišića
U slučaju Jadran filma predsjednik Uprave Vinko Grubišić te njegov tadašnji malodobni sin Jagor morali su objaviti ponudu za preuzimanje u travnju 2007. godine. Kao i u prethodnim slučajevima, oni su se žalili, no Upravni sud ih je odbio još iste godine. Od tada nema pomaka.

Šutljivi vlasnici Brionke
Unatoč zajedničkom djelovanju tvrtki Termotehnika i Minoopskrba te Renate i Amalije Soldatić, koji su raspolagali s ukupno 26,6 posto dionica Brionke, nikada nisu objavili ponudu za preuzimanje unatoč presudi Upravnog suda. Ni oni nisu objavili ponudu.

vrhunska prilika

Vrijedna lokacija uz Neretvu traži novog vlasnika, Grad Opuzen objavio natječaj

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe