Cijene dionica pojedinih kompanija danas i prije pet godina pokazuju da su ulagači poprilično promijenili preferencije. Dionički indeks CROBEX Zagrebačke burze indicira da se tržište nalazi na razini otprije pet godina. Prosječna vrijednost CROBEX-a tijekom srpnja iznosila je 1835,95 bodova.

Približno slična vrijednost zabilježena je i u srpnju 2005. kada je CROBEX prosječno vrijedio 1801,65 bodova. Ako se cijenu dionice promatra kao očekivanu buduću vrijednost kompanije, tada njihov prosjek pokazuje da danas investitori imaju otprilike jednaka očekivanja kao i prije pet godina. No detaljniji pogled pokazuje da neke kompanije, koje su 2005. bile vrlo popularne, danas uopće ne izazivaju optimizam. Među nekoliko odabranih kompanija, današnja cijena povlaštene dionice Adrisa je, recimo, čak 26 posto niža nego u srpnju 2005. godine. Bitno niže vrijedi i dionica Dalekovoda (–13,8 posto), Ericssona Nikole Tesle (–31 posto), Instituta IGH (–9,8 posto), Kraša (–10,6 posto) te PBZ-a (–9,5 posto). Davor Špoljar, analitičar Erste vrijednosnih papira, smatra da, s obzirom na to da investitori u trenutnu cijenu dionice ugrađuju očekivanja o budućim rezultatima i performansama kompanije, slabija cijena “nije u tolikoj mjeri odraz lošijih poslovnih rezultata ili trenutne situacije koliko slabijih očekivanja za budućnost”. Međutim, Špoljar upozorava kako usporedba cijena dionica ove i 2005. godine može navesti na pogrešne zaključke.

Agresivni sektori
“Od 2005. do 2009. svjedočili smo razdoblju ekonomskog rasta po realnim stopama iznad 4 posto u kojem su dionice, a pogotovo one iz atraktivnih agresivnih sektora, višestruko multiplicirale svoje cijene na burzi. Međutim, kako je tržište pojedine sektore nagrađivalo u uvjetima prosperiteta, tako je iste cikličke sektore kažnjavalo u uvjetima smanjenih očekivanja. Građevinske tvrtke su u 2005. imale tri godine snažnih infrastrukturnih radova, zajamčenih Vladinim programom cestogradnje, dok očekivanja za iduće tri godine nisu tako sjajna, što investitori prepoznaju”, komentirao je Špoljar. Slično misli i Roman Rinkovec, investicijski savjetnik u Credosu. “Od 2005. do 2007. Hrvati su praktično tek otkrili burzu. Postalo je ‘in’ ulagati u dionice, fondove ili kupovati na javnim ponudama. To je bilo vrijeme kada je na tržištu bilo mnogo više novaca i cijene su rasle i iznad nečeg što bi ‘matematički’ bilo realnije. Isto tako postojali su i sektori od kojih je cjelokupna javnost očekivala da će u idućim razdobljima rasti više od ostalih, primjerice građevinski, te su mnogi kupovali upravo te dionice. Danas, kada je, kao i u cijelom društvu, zavladao pesimizam, gotovo depresija, novca je na burzi mnogo manje, pa su mnoga izdanja nelikvidnija nego tada”, ističe Rinkovec.

Varljiva baza
No cijene dionica nekih kompanija danas su više nego što su bile 2005. iako je tržište, u prosjeku, na istoj razini. Ulagači stoga vjeruju u dionice Atlantske plovidbe, Belišća, Končara EI i Podravke. Dionica Podravke sada vrijedi 1,5 posto više, Atlantske plovidbe 22,3 posto, Belišća 37 posto, a Končara čak dvostruko više nego 2005 godine. Davor Špoljar dodaje kako i odabir baze i trenutka usporedbe igra važnu ulogu. “Kad bi se promatralo kretanje cijena do početka ove godine, Institut IGH ulazi u kategoriju dionica s najvećim porastom cijene, dok je od početka godine do danas izgubio čak 35 posto vrijednosti, što samo potvrđuje tezu o varljivosti baze usporedbe. Oprečna situacija je s Krašem koji je bio među glavnim gubitnicima među spomenutim dionicama do početka ove godine, a sada ostvaruje zavidne cjenovne performanse. Sve to ide u prilog promjenjivosti preferencija i sklonosti riziku ulagača”, zaključio je Špoljar.