Ako je suditi prema prometu u prve tri četvrtine godine, trgovina na malo i ove će godine biti u znaku solidnog rasta, iako nešto sporijeg od prethodne godine i od višegodišnjeg prosjeka. To vrijedi i za maloprodaju mješovite robe, tržište na kojemu gotovo devet desetina prihoda nosi vodeća desetorka trgovačkih lanaca. Stope rasta nikad nisu ravnomjerno raspoređene, ali za razliku od prošle godine, kad se ni sastav ni poredak top 10 igrača nije promijenio, ove godine u poretku je izgledna barem jedna promjena – zamjena pozicija Studenca i Tommyja.
To je ujedno i priča o dvije kompanije koje iz posve različitih razloga već neko vrijeme izazivaju najviše pozornosti javnosti i koje će u osvrtima na 2026. biti isticane kao najvažniji događaji na maloprodajnom tržištu. U svakom slučaju, više od rasta tržišta i glavnih aktera, usporavanja maloprodajnih cijena hrane, pritiska na profitabilnost ili nekih drugih trendnih obilježja tržišne utakmice u tom biznisu.
Posrnuli Studenac, koji je s više od 854 milijuna eura prihoda 2025. bio šesti najveći trgovački lanac u Hrvatskoj, zaokupljen je spašavanjem, odnosno restrukturiranjem u okviru predstečaja. Istodobno, splitska Tommy Grupa, koja je prošlu godinu zaključila kao sedma na listi najvećih po prihodima, s 757 milijuna eura, dugo se priprema za prekretni projekt izlaska na burzu, što obično uključuje i pojačanu brigu o tome s kakvim će poslovnim pokazateljima izaći pred investitore.
Prvi konkretni koraci i službene najave da se ide u tom smjeru s javnošću su podijeljeni proljetos, a pripreme za inicijalnu javnu ponudu dionica (IPO) u međuvremenu su uglavnom odrađene pa su iz kompanije poručili kako računaju da će se njezina provedba i izlazak na burzu odigrati do kraja studenoga. Trenutačno se čeka Hanfino odobrenje prospekta.
Dosta informacija vezanih uz planirani IPO-a je poznato, ali one ključne za investitore u vrijeme zaključenja ovog priloga nisu. Tek s objavom prospekta saznat će se konkretni uvjeti ponude vezani uz cijenu dionica odnosno vrednovanje kompanije, kao i uz povlaštene uvjete kupnje dionica za zaposlenike, ali i članove programa vjernosti Tommyja. Pogodnosti (i) za kupce inovacija su kad je riječ o domaćim IPO-ima, ali to nije neobično jer dosad na našem tržištu dosad nismo ni imali javne ponude dionica velikih trgovaca.
To samo upućuje na to da se u IPO-u cilja na značajno sudjelovanje malih ulagatelja. Imajući u vidu da Tommy Grupa ima oko 5500 zaposlenih i da program vjernosti ima oko 225 tisuća članova, čak i ne računajući potencijalni odaziv ostalih tzv. retail investitora izgledno je da bi ta javna ponuda mogla premašiti brojku od oko 8700 “malih” koji su sudjelovali u sva tri lanjska IPO-a zajedno.
Veći udjel retail investitora načelno je poželjan i s aspekta burzovnog trgovanja, tj. likvidnosti dionica nakon uvrštenja. Takvom raspletu moglo bi pogodovati i skoro zaživljavanje hrvatskog investicijskog računa (HIR), posebnog osobnog računa koji će u okvirima propisanog limita uplata (do 200 tisuća eura, uz mogućih dodatnih 50 tisuća) građanima omogućiti porezno povoljnije i administrativno jednostavnije ulaganje u dionice, fondove i sl. Hrvatski model predviđa, naime, i mogućnost da se na HIR prenesu i postojeće dionice ili drugi financijski instrumenti, kupljeni prije otvaranja tog računa.
U pogledu okvirnih gabarita IPO-a prije nekoliko tjedana je potvrđeno da se investitorima namjerava ponuditi između 25 i 27 posto udjela te prikupiti između 180 i 200 milijuna eura. Naglašeno je i da će se sva prikupljena sredstva usmjeriti u daljnji rast i razvoj Tommy Grupe u sastavu koje su i dvije proizvodne tvrtke – Bobis (pekarstvo) te Petason (meso).
Za potrebe IPO-a ljetos je provedeno preoblikovanje matičnog društva iz d.o.o.-a u dioničko društvo. Pritom je temeljni kapital unosom zadržane dobiti povećan na 8,54 milijuna eura, a od isto tolikog broja redovnih dionica osnivač Tommyja je upisan na šest milijuna ili 70,2 posto, dok se preostalih 29,8 posto odnosi na trezorske dionice. Investitorima u IPO-u ponudit će se upravo dionice iz trezora. Kao i u slučaju ponude novih dionica, to znači da se prikupljeni kapital slijeva u kompaniju, s tim da se ponudom postojećih vlastitih dionica cijeli postupak ubrzava i pojednostavljuje jer izdavanje novih zahtijeva proceduru upisa u sudski registar.
Iz raspona ciljanog iznosa prikupljanja kapitala (180-200 milijuna) i udjela koji će se time prepustiti novim dioničarima (25-27%) okvirno se može izračunati vrijednost kapitala kompanije prije i nakon IPO-a. Za procjene vrijednosti kompanije odnosno njezina biznisa (tzv. enterprise value) u ponudi dionica u jednadžbu treba uzeti i neto dug koji u slučaju Tommy Grupe odražava konzervativnu politiku zaduživanja. On je krajem prošle godine iznosio 110 milijuna eura, što je značilo 1,5x EBITDA, ali je prema podacima iz kompanije u međuvremenu osjetno smanjen. Krajem kolovoza sveden je na manje od jednogodišnje EBITDA-e, kažu.
Ona je, pak, u proteklom 12-mjesečnom razdoblju (od lanjskog rujna do kraja kolovoza ove godine) iznosila 86 milijuna eura, dok je za 2025. iznosila 76,3 milijuna. Kad se govori o EBITDA-i i valuacijama kompanija, financijski analitičari napominju kako treba imati na umu i pitanje vlasništva nekretnina (koje su u slučaju Tommyja uglavnom otprije izdvojene) odnosno računovodstvenog tretmana troškova najma. Pritom se misli na međunarodni standard financijskog izvještavanja MSFI 16 i njegov utjecaj na iskazivanje operativne profitabilnosti.
Za investitore je u konačnici ključna procjena je li cijena po kojoj kompanija izlazi na burzu opravdana njezinim stvarnim poslovanjem, financijskim rezultatima, potencijalom rasta i rizicima, tj. koliko vrijedi u odnosu na svoju zaradu, koliko je zadužena, koliko kvalitetno generira novac ili kakav rast može ostvariti u budućnosti.
Veoma brzo bit će jasnije koliki će npr. multiplikator operativne dobiti EBITDA-a implicirati cijena dionica Tommy Grupe u IPO-u; je li to sedam puta, osam puta ili možda i nešto više. U maloprodajnom sektoru sve je to u okvirima raspona koji se primjenjuje u sličnim transakcijama, a nemali raspon odražava, uz ostalo, i različitost poslovnih modela.
Inače, europsko IPO tržište ove godine bilježi značajan oporavak u odnosu na prošlu, i prema broju inicijalnih javnih ponuda i prema vrijednosti prikupljenog kapitala. Prema najnovijim dostupnim izvještajima (Ernst &Young, PwC) u prvih devet mjeseci vrijednost javnih ponuda u odnosu na isto lanjsko razdoblje porasla je za više od 25 posto, na oko 8,8 milijardi eura, a broj transakcija bio je veći za približno 35 posto. U posljednjem IPO reportu EY-a ističu izdavatelje iz područja područje obrane, infrastrukture, energetike i umjetne inteligencije koji su “pronašli prijemčivu publiku investitora”. To, kažu, odražava kolektivnu težnju EU-a za većom strateškom neovisnošću u opskrbi energijom i obrambenim sposobnostima.
U Hrvatskoj se ta težnja u smislu profila izdavatelja zasad ne razaznaje na horizontu, a tek slijedi prvi ovogodišnji IPO. No, vrijednošću bi trebao biti novi najveći neke privatne kompanije: tek nešto manji od sva tri lanjska zajedno. Javne ponude ING-GRAD-a te Žita i Tokić grupe težile su ukupno 214 milijuna eura (na svježi kapital za rast i razvoj kompanija odnosilo se 185 milijuna).
Time je prošle godine Hrvatska u približno 12,5 milijardi eura vrijednih 50-ak europskih IPO-a participirala neproporcionalno veličini tržišta – oko 1,7 posto. No, mnogi su već lani u ovo doba, kad je bio zaključen i treći IPO u godini, isticali kako će se ove godine biti teško ponoviti 2025.
U sektoru maloprodaje robe široke potrošnje u regiji SIE općenito je znatno dinamičnije kad su posrijedi M&A operacije i nastavak konsolidacije tržišta, negoli inicijalne javne ponude. Među njima je, primjerice, dogovor o prodaji Tesco poslovanja u Češkoj i Slovačkoj nizozemskoj grupaciji Ahold Delhaize. U vezi s transakcijom spominju se poslovni prihodi od približno 3,5 milijardi eura te “enterprise value” od 1,2 milijarde eura, odnosno oko 1,7 milijardi uz prilagodbu za najmove. Također, francuski Carrefour prepustio je svoje poslovanje u Rumunjskoj lokalnoj grupi poduzetnika Pavăl Holding, a vrijednost transakcije navodno je oko 823 milijuna eura.
Schwarz grupa, vlasnik Lidla i Kauflanda, preuzela je ove godine većinski udio u rumunjskom trgovcu La Cocoș, poznatom po velikom formatu trgovina i modelu koji se temelji na niskim cijenama i velikim pakiranjima. Taj se iskorak smatra strateški zanimljivim jer njemačka grupacija time ulazi u komplementaran format koji se razlikuje od klasičnih diskonta i hipermarketa. Usto, strategiju regionalnog širenja inače češće provodi kroz “greenfield” investicije. Tako intenzivno se priprema teren za početak operacija na tržištu BiH, gdje se uz središnji logističko-distributivni centar paralelno radi na razvoju prodajne mreže, zapošljavanju i edukacijama u čak 20-ak gradova, s tim da se prva otvaranja očekuju u prvom kvartalu iduće godine.
Fortenova grupa se istodobno povukla iz maloprodajnog poslovanja u Srbiji, gdje nije imala vodeće pozicije. Prodala je nedavno Idea markete te još četiri povezana društva tamošnjoj grupaciji Alta Retail, a nakon što je nekoliko tjedna od zaključenja te kupoprodaje uhićen vlasnik Alta banke Damir Macura iz Fortenove poručili da slom Alta banke ne utječe na njihovo poslovanje.
Jedan od zanimljivijih primjera iz šire regije je, pak, vodeći poljski lanac kvartovskih i drugih malih trgovina Žabka koji je prije dvije godine realizirao veliki IPO. Njegovi većinski dioničari, private equity grupacije, CVC Capital Partners i Partners Group, dogovorili su izlaz prodajom udjela kanadskom operatoru “convenience” trgovina Alimentation Couche-Tard (vlasnik brenda Circle K). Zahvaljujući ponajprije priči o preuzimanju cijena dionice danas je oko 47 posto iznad one u IPO-u, dok se u prvih godinu i pol uglavnom vrtjela oko IPO cijene. Kanađani su dali ponudu za preuzimanje svih dionica, uz vrijednost kapitala od oko 7,5 milijardi eura. Transakcija čeka još regulatorna odobrenja, a otkupe li dovoljno dionica plan im je istiskivanje malih dioničara i povlačenje s burze.
Kapital koji očekuju prikupiti putem listanja na burzu u Tommyju namjeravaju uložiti sukladno svom vertikalnom poslovnom modelu. Uz širenje maloprodajne mreže otvaranjem novih trgovina i akvizicije u Hrvatskoj i Adria regiji, dio sredstava usmjerit će u proširenje proizvodnih kapaciteta Bobisa i njegove maloprodajne mreže. U planu je i modernizacija poslovnih aplikacija uz unaprjeđenja korisničkog iskustva i optimizaciju troškova i procesa. Kako slabe silnice rasta tržišta potaknutog inflacijom, konkurentske prednosti u prehrambenoj maloprodaji više će morati tražiti u količinskom rastu, kvaliteti privatnih marki, preciznijem upravljanju promocijama, i operativnoj učinkovitosti u svim poslovnim procesima.
