Panika je postala kronična boljka na Zagrebačkoj burzi. Poguban virus koji je zahvatio gotovo sve burze u svijetu razbuktao se i na domaćoj burzi na kojoj je indeks doslovno u stopu pratio indeks Frankfurtske burze, koji pak reagira na svaki šum iz Amerike.

I tako su se svi povezali u jednakoj nevolji koja se ogleda u paničnom povlačenju ulagača i iracionalnoj prodaji gotovo svih vrijednih dionica koje su prethodno kupovane po skupljim cijenama. Razlozi i nisu tako benigni. Velik val koji se valjao s druge strane Atlantika zapljusnuo je i europske obale pa se sada svi boje i u strahu pokušavaju pogoditi koja bi europska banka mogla biti prva koja će doživjeti sudbinu nekolicine američkih banaka. Upravo se tu krije opasnost jer još veću paniku bit će jako teško spriječiti ako se dogodi taj crni scenarij. Još je gore što ima nekoliko izglednih kandidata. Svjetski financijski sustav već je ušao u spiralu. Velike količine novaca koje se misle upumpati u bolesni i glomazni financijski sustav nekome se mora uzeti i to se već osjeća. Uplašeni ulagači pokušavaju što više dionica prodati i usmjeriti u sigurnije vode, što se vidi i po rastu deviznih depozita. Tvrdnje da je hrvatski financijski sustav siguran ne dolaze do ušiju ulagača na Zagrebačkoj burzi, koje više ne zanima poslovanje bilo koje kompanije. Primjerice, povlaštena dionica Adrisa na razinama je od prije četiri godine. Neizvjesnost je prevelika da bi se itko ponašao racionalno, a da su i najveći financijski stručnjaci izgubljeni u kaosu i da su im malo i nimalo poznate pogreške sustava, pokazuje i njemačka banka koja je uložila nekoliko stotina milijuna dolara u Lehman Brothers samo dan prije nego što je propao. Prognozirati bilo što u takvim je uvjetima pretežak zadatak, stoga valjda treba poslušati brojne analitičare koji savjetuju da valja biti strpljiv i čekati da sve skupa prođe poput gripe. Sve je više onih koji sumnjaju da se gripa da izliječiti antibioticima kao što je to pokušao napraviti američki predsjednik George Bush zalažući se za upumpavanje 700 milijardi dolara u financijski sustav. Možda je vrijeme da okupi oko sebe “think thank” profesora kao što je to učinio Theodore Roosvelt koji je na kraju ipak pobijedio krizu jednostavnim strpljenjem.