Predsjednica Udruženja za poslovanje i posredovanje na financijskim tržištima pri HGK Suzana Lončar kaže kako je situacija među brokerima vrlo teška te kako bi za dio njih mogla nastupiti stagnacija, a dio njih bi mogao nastaviti tonuti. Smatra i da novi Zakon o tržištu kapitala teži maksimalnoj uređenosti tržišta.

Kakvo je Vaše viđenje ove teške godine za investicijska društva?
Zapravo, odgovor je već sadržan u vašem pitanju. Godina je teška, osobito što ni prošla godina nije bila idealna za razliku od 2007. kada smo svi odlično poslovali. Dakle, već je prošle godine krenulo s manjim prometom i manjim provizijama. A ove godine svi smo svjedoci velike krize. Ono što industriju najviše muči prije svega je izuzetno niska likvidnost tržišta na koju utječu i niske cijene dionica, zbog čega su prometi niski.

Je li to bio najveći udarac investicijskim društvima? Ili je riječ o ‘seriji udaraca’?
Nisam to doživjela kao “seriju više udaraca”, nego kao ozbiljnu i duboku krizu koja se dugoročnije odrazila na tržište. Promatrajući rezultate tvrtki i njihove fundamente, pogotovo u situaciji kad je kriza, kad promet pada i kad se investitori povlače, to se može gledati kao na stimulanse ili udarce, i oni uvijek postoje. Kad pak tržište raste i kada su cijene dionica na visokoj razini kao i prometi, ti udarci se toliko ne odražavaju da bi stvorili veću krizu.
Možete li izdvojiti, barem prema onome što Vam kažu kolege brokeri, što ih je najviše pogodilo?
Svakako je to promet. Tu se javljaju i drugi popratni problemi, ali promet svakako otežava situaciju.

Koliko je investicijskih društava pogođeno krizom?
Podatak je zapravo porazan – svi su pogođeni i nema pošteđenih. Svi su osjetili krizu. Mogli ste u posljednjih nekoliko dana vidjeti u medijima devetomjesečne rezultate investicijskih društava, pri čemu su u većini slučajeva zabilježeni lošiji rezultati u usporedbi s rezultatima prijašnjih godina. Svi su pogođeni. Kako će to podnijeti, to je već druga tema. Kolike su rezerve, kako su osigurali likvidnost, i po starom i po novom zakonu društva su morala osigurati minimalnu likvidnost. Ako to društva imaju, bit će im lakše.

Postoji li trend sve lošije situacije ili se stagnira?
To je teško procijeniti. U Udruženju ne raspravljamo o financijskim rezultatima pojedinih društava i članova, nego o tekućim problemima koje treba riješiti kao što su primjena zakona i podzakonskih akata, suradnja s Hanfom itd. Ono što svi komentiraju je da je teško. Već od prošle godine primjetan je pad prometa za većinu, gotovo sva društva. Možda sada za dio društava nastupi stagnacija, ali dio ide prema dolje.

Što predviđate do kraja godine?
Mislim da se, nažalost, ništa spektakularno neće dogoditi. Bilo bi dobro da dođe do jačeg porasta tržišta i optimizma. Tomu se svi nadamo, nadamo se da će doći do jačeg buđenja tržišta. Kod investicijskih društava, u smislu preslagivanja, još je teško predvidjeti što će se događati.

A iduće?
Kada krene primjena adekvatnosti kapitala, mogu se očekivati konkretni rezultati i tu će se vidjeti tko je izašao iz krize, a tko nije. To je već opipljivo i može se uzeti kao predviđanje. Vjerujem da društva koja uspiju osigurati svoju tekuću likvidnost i adekvatnost kapitala imaju priliku za budućnost.

Koji su najveći problemi s kojima su se investicijska društva susretala prilikom usklađenja sa Zakonom o tržištu kapitala?
Zakon je jako zahtjevan prije svega u organizacijskom smislu i u odnosu društva prema investitoru. Moram priznati da me čudi da je taj Zakon komentiran u negativnom kontekstu. Ako govorimo o zaštiti investitora i mogućnosti postizanja maksimalne sigurnosti na tržištu, onda ovaj Zakon svakako ide u prilog tome. On je opsežan i od društava traži definiranje svakog koraka i svakog poteza. Ne postoji nešto u investicijskom društvu što se podrazumijeva. Svaka procedura mora biti opisana.

Stalno obrazovanje i razvoj vještina

MBA obrazovanje na ZŠEM-u: Investicija koja mijenja karijeru i život

Poslodavac prijetelj obitelji

Nova mjera države mogla bi promijeniti način na koji radimo – evo zašto

Znači ‘papirologija’ je problem?
To je “papirologija”, ali bez te “papirologije” nema tog reda i konkretnog djelovanja i postupanja u različitim situacijama, maksimalne zaštite investitora što se Zakonom želi postignuti kako ja to razumijevam.

Je li se postigao taj red?
Ne znam da li da kažem komentar koji mi je prvi pao na pamet, a to je kako ne bi bilo reda u ovako malo trgovanja! Šalu na stranu, ali mislim da na našem tržištu ima reda i da su oba zakona koja su bila na snazi prije ovog također donosila jako puno reda. Zaključno, ovaj Zakon vidim kao postizanje maksimalne uređenosti i transparentnosti jednog tržišta kapitala usklađenog s propisima EU.

Jesu li naknade i provizije previsoke ili preniske?
To bi trebalo pitati investitore. Kada pitate mene kao nekoga tko vodi investicijsko društvo, a pritom i u vremenu krize, nadam se da ćete i vi i investitori razumjeti kada bih rekla da zašto naknada ne bi bila tri posto. No to je naravno previše. Budući da je prosjek do jedan posto, što je i u svijetu slučaj, osim jeftinijih opcija trgovanja kao što su internetsko trgovanje, ipak bih rekla da u gornjoj granici poštujemo prosjek i da tu nema pretjerivanja.

Može li se novim proizvodima privući nove investitore?
Sigurno da pokušavaju uvesti neke novine u ponudi usluge. Društvo u kojem radim nudi uslugu zadavanja naloga preko interneta još od 2004. godine. Ono što se sada primjećuje i što investicijska društva rade ili pokušavaju raditi, a to je da idu na poboljšanje usluge. Na taj se način tržište investitorima pokušava učiniti bližim, korisnijim i zanimljivijim, a pokušava se i pridobiti investitore ponovno na tržište, kao i nove investitore.

Je li ovo dobar trenutak za nove financijske instrumente?
To se mora promatrati s dvije strane. Ako gledate količinu ponude na tržištu, sigurno bi dobrodošlo. Ako pak gledate na potencijal investitora, onda se možete pitati imamo li to kome ponuditi. Sva osvježenja i nove stvari uvijek su dobrodošle.

Može li Hanfa olakšati život brokerima?
Tržištu su potrebne investicije, a kućama konkretno promet i provizije. Možda postoje neki mehanizmi koji bi možda mogli stimulirati buđenje tržišta, ali teško mi je iz pozicije predsjednice Udruženja i nekoga tko upravlja investicijskim društvom znati koji bi još mogli biti mehanizmi države. Uvijek vjerujem da se nešto više može napraviti, i od investicijskih društava i od države. No najviše vjerujem da će se stvari poboljšati slabljenjem krize i, nadamo se, njezinim prolaskom.

Očekujete li daljnju konsolidaciju brokerskih kuća?
Moram reći da da. Prije godinu dana teško sam odgovarala na ovo pitanje jer doista nije bila nijedna očita naznaka konsolidacije. Sada se ipak dogodilo da su se neka društva spojila. Vjerujem da postoje društva koja će teško iznijeti teret prilagodbe adekvatnosti kapitala. U tom smislu možda će doći do međusobnog spajanja društava. Čvrsto vjerujem da će biti najmanje društava koja će se gasiti. Vjerujem da će znati naći pozitivna rješenja kako bi nastavili poslovati.

Mogu li banke u tom slučaju odigrati važnu ulogu?
Konkretnih informacija o tome nema. No ima li logike da se takvo nešto i dogodi, procijenite sami. Ja vjerujem da ima logike, ali nisam sigurna da će se u praksi dogoditi. Da imaju najveći investicijski potencijal i da im je to možda najlakše napraviti s obzirom na ostale investitore na tržištu, to vjerujem. A da li za tim imaju potrebe, doista ne znam.

Pogled u budućnost

Koji bi prema Vašem mišljenju bio optimalan broj brokerskih društava u Hrvatskoj?
Mislim da 2007. nije bilo previše društava, a bilo ih je više nego u ovom trenutku. Vjerujem da do 35 društava u normalnom tržišnom potencijalu može naći posla, osobito u situaciji kada se otvaraju mogućnosti za strana tržišta. Ne možemo govoriti o previše društava, ne bih se s time složila. Možemo samo govoriti o povratku investitora i buđenju tržišta. Tada svi imaju dovoljno posla.

Koliko mora biti prosječni mjesečni promet da bi brokeri preživjeli?
Ne bih kalkulirala u detalje, ali poželjan promet na burzi je od 50 do 70 milijuna kuna dnevno, raspoređeno na društva kao i do sada. Takav bi promet trebao biti da bi se mogli pokriti svi troškovi poslovanja i možda biti na nuli ili laganom plusu.