Nakon odlične prošle godine, najvažnije globalne burze ove su godine proslavile desetu obljetnicu "bikovskog tržišta", odnosno trenda rasta cijena dionica. Ovo je za sada najduže bikovsko razdoblje u modernoj povijesti, pa sve više promatrača postavlja pitanje bliži li mu se kraj. Takva pitanja dodatno podgrijavaju prognoze o sve nepovoljnijem globalnom ekonomskom okružju.

Na najvažnijem svjetskom dioničkom tržištu, onom američkom, koje nerijetko diktira trendove na ostalim tržištima, prošle je godine indeks dionica 500 najvećih kompanija skočio gotovo 20 posto. No, ovogodišnje kretanje indeksa više je sličilo na vožnju 'vlakom smrti' u zabavnim parkovima. Nakon uspona na još jednu rekordnu razinu u drugoj polovici siječnja, početkom veljače uslijedio je snažan pad cijena američkih dionica. Od tog udara oporavljale su se sve do kraja ljeta.

No, sve primjetnija rasprodaja opet je primjetna na američkim burzama, pa S&P 500 za ovu godinu bilježi jedva primjetan rast od 0,3 posto. Financijski stručnjak Igor Gvozdanović u analizi za Poslovni dnevnik kaže kako pojedini pokazatelji ukazuju na povećanu vjerojatnost usporavanja gospodarstva s time da je još uvijek veći broj pokazatelja koji mogu/bi trebali ponukati investitore da se još neko vrijeme zadrže u dionicama. "Problem je što ovaj manji broj pokazatelja što najavljuju moguće usporavanje i stagnaciju ima značajniji utjecaj u odnosu na ohrabrujuće pokazatelje", kaže Gvozdanović.  Radi se o četiri pokazatelja koji se inače tumače kao klasični primjeri vrha gospodarskog ciklusa i u kojima se investitorima savjetuje rekonstrukcija portfelja obzirom na moguće nadolazeće razdoblje recesije odnosno "medvjeđe tržište".

Prvi je da su vrednovanja kompanija, odnosno cijene dionica kompanija na američkom tržištu visoke. Nadalje, otkup vlastitih dionica kao i velik postotak dugom financiranih preuzimanja smanjile su kapital u bilancama američkih kompanija u odnosu na dug što bi u razdoblju restriktivne monetarne politike trebao predstavljati signal upozorenja investitorima, tumači taj analitičar. "Profitne marže kompanija sastavnica S&P-a 500 su na visokoj razini što dodatno podupire očekivanja u smjeru već postignutog cikličkog vrhunca. Istovremeno krivulja prinosa na američke obveznice je praktički ravna, odnosno vrlo je mala razlika između prinosa na obveznice s dužim dospijećem u odnosu na obveznice kraćeg dospijeća", upozorava Gvozdanović.

Prepolovljena razlika u prinosu
"Od početka godine do danas razlika u prinosu 2-godišnje i 10-godišnje američke obveznice se prepolovila. To može značiti dvije stvari: ili američka središnja banka (Fed) prebrzo diže referentnu kamatnu stopu ili će uz ipak pravilno manevriranje Fedove monetarne administracija kroz fiskalnu i ekonomske politike podbaciti. U svakom slučaju, bez obzira na razlog i stopu inflacije, investitori danas imaju upola manje razloga investirati na duži rok u odnosu na početak godine", smatra Gvozdanović. Naglašava kako je krivulja prinosa na američke obveznice zadnji put bila ovako ravna pred financijsku krizu, a "ravnanje" krivulje prinosa bi moglo ukazivati na usporavanje gospodarstva ili čak recesiju.

"S druge strane, nikad prije nismo imali 10-godišnje okružje iznimno niskih kamatnih stopa odnosno skoro unisono djelovanje središnjih banaka koje su nas, da bi potakle izlazak iz recesije i gospodarski rast, možda uvele i u neistraženi monetarno-kreditni teritorij tako da bi se informacije koje nudi krivulja prinosa (nakon desetljeća izgladnjivanja investitora za relevantnim prinosima duljeg dospijeća) možda trebale biti i drugačije tumačene", ocjenjuje Gvozdanović.  Iako je činjenica da duže razdoblje negativnih prinosa na tržištu kapitala započinje (značajnom) korekcijom, Gvozdanović upozorava kako svaka korekcija nužno i ne najavljuje duže negativno razdoblje.

"Zadnji primjer toga je veljača ove godine. S druge strane, kraća razdoblja pozitivnih prinosa između korekcija (što se, čini se, počelo događati), potiču skoro eksponencijalno veću stopu vjerojatnosti medvjeđeg tržišta", mišljenja je ta analitičar. Denis Alajbeg, profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta ističe kako će sva dionička tržišta prije ili kasnije doći pod pritisak zbog rastućih kamatnih stopa. "Rastuće kamatne stope su povijesno gledano ključan faktor (uz euforiju, odnosno visoke valuacije) koji investitore nakon dugog bikovskog tržišta natjera da se u jednom trenutku zapitaju: "a zašto bi ulagao u rizične, volatilne i prenapregnute dionice ako u banci, novčanom fondu ili državnim obveznicama mogu dobiti tri do pet posto prinosa", tumači Alajbeg.

U američkim se medijima može pročitati kako bi u slučaju daljnjeg slabljenja dioničkih indeksa Fed mogao najaviti usporavanje dinamike podizanja kamatnih stopa sa sadašnjih četiri godišnje. Denis Alajbeg tvrdi kako Fedu dioničko tržište nije neki prioritet. "Ako bi i usporili proces dizanja kamatnih stopa, onda će to biti isključivo zbog toga jer se boje ugroziti ekonomski rast", smatra Alajbeg.  Fed i Europska središnja banka, ali i općenito središnje banke, poput su prekooceanskih brodova koji na svojoj dugačkoj ruti mogu raditi određene promjene i bilo bi pogrešno ovaj put spašavati tržište kapitala od eventualnog produženog razdoblja negativnih prinosa, smatra Igor Gvozdanović. "Financijska kriza 2008. potaknula je ogroman zaokret središnjih banaka koje su – prvenstveno zbog očuvanja sustava odnosno institucija dok se ne pročiste od toksičnih vrijednosnica – pumpale likvidnost u sustav.

sigurnost podataka

Što se događa s ispisom u oblaku i zašto su tvrtke sve opreznije?

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

Smatram da treba nastaviti sa smanjivanjem ovisnosti tržišta o jeftinom izvoru financiranja, ali to ne znači i da Fed ne bi trebao i dalje analizirati stanje i možda (nakratko) pauzirati podizanje  – što bi se moglo dogoditi već i zbog značajnog pada cijene nafte, a time i očekivanog usporavanja inflacije", mišljenja je Gvozdanović. Kada je riječ o pokazateljima koji bi investitore mogli nagnati da se još malo zadrže u dionicama, Gvozdanović navodi kako su na cikličkim vrhuncima aktivnost spajanja i preuzimanja, kao i ulaganje dugotrajnu imovinu inače na prilično visokim razinama što trenutno i nije slučaj na američkom tržištu i među kompanijama iz indeksa S&P 500 i Russell 2000.

Vlasnici kompanija još čekaju
"Broj inicijalnih javnih ponuda dionica ispod je razine koja bi se očekivala za vrhunac gospodarskog ciklusa. To bi moglo značiti da oni koji razmišljaju svoje kompanije izvesti iz sfere privatnog u javnu još uvijek čekaju smatrajući da valuacije nisu na razinama na kojima bi mogle biti na vrhuncu ciklusa kada u pravilu inicijalne ponude preplave tržište", navodi Gvozdanović.

Nadalje, znakovi mogućeg vrhunca gospodarskog ciklusa i tenzije kinesko-američke trgovine dijelom su ukalkulirani u valuacije, a globalna aktivnost u smislu zarada kompanija i dalje je snažna. "Nedavni pad cijena dionica ukalkulirao je nešto sporiji rast u 2019. u odnosu na očekivanja do prije nekoliko mjeseci, ali i očekivano slabije profitne marže uslijed većeg kamatnog troška i većih plaća, odnosno rasta kupovne moći", smatra taj financijski analitičar. Dodaje kako se unatoč dvojbama i bojazni investitora S&P 500 ponaša "normalno". "Naime, prosječan broj dana u godini u kojima je indeks porastao ili pao za više od jedan posto je 53, a ove godine se vrtimo oko tog broja – što označava uspostavu ravnoteže u odnosu na godinu dana prije kada su tržišta ipak bila ovisnija o jeftinom izvoru financiranja.

U prošloj godini imali smo samo osam takvih dana", naglašava Gvozdanović. "Nastavak restriktivne monetarne politike kroz staloženi i jasno najavljeni postupni proces podizanja kamatnih stopa u odnosu na eventualno gospodarsko usporavanje uvijek je prije ere kvantitativnog popuštanja značili i tržišne korekcije. Povratak zdravi(ji)m premijama na rizik je ono što tržišta trebaju bez obzira na partikularne interese sudionika", zaključuje Gvozdanović.

Za razliku od američkog tržišta, europske burze ove godine već nagovještavaju skorašnji kraj bikovskog tržišta. Podsjetimo, Europska središnja banka u prosincu će ugasiti prvi u nizu svojih poticaja, program otkupa obveznica uveden 2015. koji je bilancu ECB-a otežao za 2,4 bilijuna eura. Sredinom godine očekuje se da ECB počne slijediti Fed u podizanju kamatnih stopa. Denis Alajbeg ističe kako je stanje na europskim burzama, s obzirom na ovogodišnji pad indeksa Eurostoxx 50 od skoro 10 posto mlitavo, ali ne i katastrofalno. "Ako uračunamo dividendu, onda je minus nešto manji, sedam posto. Eventualno podizanje kamatnih stopa iz trenutne apsurdne negativne zone može samo poticajno djelovati na europske dionice, ali i to je upitno jer s obzirom koliko ECB u tome kasni, vjerojatnije je da će se taj efekt izgubiti ukoliko u sljedećih godinu-dvije dođe do novog globalnog medvjeđeg tržišta", ocjenjuje Alajbeg.