Zlobno se poigravajući terminima contained (izoliran) i contagious (zarazan), svjetski su mediji krajem prošloga tjedna iz svih oružja napali američke monetarne vlasti, čiji su predstavnici, referirajući se na alarmantnu krizu u subprime segmentu američkog tržišta hipotekarnih zajmova, mjesecima opetovano koristili prvi izraz. A, eto, ispalo je ovo drugo. I kriza se munjevitom brzinom počela širiti financijskim tržištima širom svijeta, napadajući najprije ostale oblike sekuritizirane aktive (collateralized debt obligations), iz čega se u konačnici počela rađati jedna od najtežih bolesti kapitalizma. U svijetu poznatija pod terminom credit crunch, koji bi najjednostavnije bilo poistovjetiti s dramatičnim padom likvidnosti što dovodi u pitanje funkcioniranje temeljnih tržišnih mehanizama. I dok se veliki broj financijskih institucija grozničavo pokušava riješiti rizične aktive, masovna (simultana) likvidacija dodatno pogoršava stvar, jer svi – njuše krv. Dramatično povećavajući diskont na nominalu, kojim pojedine vrste aktive postaju gotovo bezvrijedne, što uz iznimno nisku razinu likvidnosti predstavlja doista ubojitu kombinaciju. Čije su žrtve prošloga tjedna, barem neizravno, postale i vrlo ugledne institucije, kao što je BNP Paribas. Jer potonja je nevoljko priznala kako su njena tri investicijska fonda privremeno obustavila mogućnost povlačenja kapitala, obrazlažući taj potez tvrdnjom kako je likvidnost na tržištima doslovno “isparila”, zbog čega se procedura izračuna neto vrijednosti fonda pretvorila u – nemoguću misiju. Poništivši time sav pozitivan utjecaj početkom kolovoza objavljenih poslovnih rezultata iz drugog kvartala, jer su dionice protekloga tjedna (i to uz iznimno nisku bazu za izračun) zabilježile pad cijene od 1,9 posto, stigavši na korak do ovogodišnjeg minimuma.

Makar su još početkom tjedna predstavnici brojnih europskih banaka i osiguravatelja kategorički odbijali mogućnost značajnijih problema izazvanih subprime kaosom, kriza je već nekoliko dana kasnije poprimila doista alarmantne razmjere. Koje nisu mogli ignorirati niti monetarne vlasti na kontinentu, iniciravši opsežnu akciju preventivnog karaktera i velikodušno pumpajući svježi kapital putem repo tendera, kako bi osigurale zadovoljavajuću razinu likvidnosti na tržištu. A pomalo neočekivana inicijativa Europske središnje banke, svojevrsna injekcija likvidnosti kojom je samo u jednom danu osigurano gotovo 100 milijardi eura svježeg kapitala, već dan kasnije pretvorila se u masovnu, a k tome i koordiniranu akciju središnjih banaka skupine G7, uvjetovanu prije svega drastičnim rastom kratkoročnih kamatnih stopa. Tako je, primjerice, podružnici FED-a u New Yorku, zaduženoj za operacije (izravne intervencije) na tržištu, trebalo oko šezdesetak milijardi dolara kako bi kamatnu stopu na tržištu novca (čak 6 posto) uskladila s referentnom kamatnom stopom na federalne fondove (5,25 posto). Jer investitori očito više ne nasjedaju na optimistično obojane procjene, a svježi news-flow, u situaciji kada se svaka financijska institucija doživljava kao potencijalna tempirana bomba, nedvojbeno opravdava njihov oprez. Odličan primjer za to je Deutsche Bank (-0,5 posto), koja se dosta dugo koristila percepcijom relativno sigurne institucije, zbog čega vijest o drastičnom topljenju aktive investicijskih fondova djeluje još šokantnije. I premda jedan od problematičnih investicijskih fondova još uvijek nije suspendirao mogućnost izvlačenja kapitala, slaba je to utjeha ulagačima čiji je ulog samo u protekla dva tjedna smanjen za čak trećinu (a aktiva dotičnog fonda smanjena sa više od tri na svega 2,1 milijardu eura). Dramatična erozija likvidnosti ubirala je žrtve širom tržišta kapitala, no bankovni je sektor krizom daleko najviše ugrožen. Stoga nimalo ne čudi paničan bijeg investitora koji je ABN Amro ostavio u minusu od 3,4 posto, tragom špekulacija kako će Fortis (-6 posto) u ovakvim okolnostima teško namaknuti sredstva potrebna za preuzimanje nizozemske banke, čime je i ponuda konzorcija, koji još čine RboS (-2,3 posto) i BSCH (-0,6 posto), ozbiljno dovedena u pitanje, dok se s druge strane nagađa da bi od preuzimanja mogao odustati i Barclays (-6,5 posto).

Niti sirovine nisu izbjegle rasprodaju

Prošlotjedne gubitnike posve je izlišno nabrajati, jer izdanja koja credit crunch izravno ne ugrožava (a takvih je zaista malo) svejedno su, poput zvučnih imena sektora sirovina, tavorila na negativnom teritoriju, gubeći na atraktivnosti sve raširenijim strahom od – recesije. Koji bi idućih dana mogao dobiti još više na značaju.