Često se čuje ovih dana da Hrvatska u financijsku oluju ulazi spremnija od većine drugih država, no guverner Željko Rohatinski ipak brine (između ostalog) za stabilnost bankarskog sustava u 2009.

Za razliku od većine europskih, domaće banke bile su suzdržane u vezi s ulaganjem ‘preko bare‘. Zbog egzotičnosti, nedovoljno primamljivih prinosa ili nečeg trećeg, njih nisu zanimale financijske izvedenice s američkog tržišta drugorazrednih hipotekarnih kredita, nisu bile izložene prema propalom Lehman Brothersu, Islandu itd. Zahvaljujući pak HNB-u, protiv čijih rigoroznih mjera su raznim lobističkim kanalima rogoborile, opremljene su debelim zalihama kapitala, a struktura i kvaliteta bilanci značajno se popravila. Brojke pokazuju da su banke nevjerojatno propulzivan dio gospodarstva za razliku od realne ekonomije: neto dobit svake godine raste po dvoznamenkastim stopama, a dok svjetske banke trese groznica, domaće su, kako bi rekao jedan financijaš, najbolje banke na svijetu. Prema procjenama, imat će oko 50 posto veću dobit nego prošle godine. Pa ipak, guverner Željko Rohatinski javno je apostrofirao kako središnja banka raspolaže sa zaštitnim mjerama iz deviznog zakona za sprečavanje izvlačenja kapitala iz Hrvatske. Iz čistog opreza. U čemu je onda problem? Što zapravo muči guvernera Rohatinskog? Nemir u guvernerov ured unosi činjenica da su vlasnici devet od deset najvećih domaćih banaka koje drže gotovo 88 posto svih domaćih kredita i depozita – strane banke u problemima. Manjak povjerenja i kratkoročne likvidnosti natjerao je jedne na prisilne dokapitalizacije, druge da zagrabe milijarde eura državne pomoći, a treće na objavu kako da i oni razmišljaju o traženju pomoći. Svjestan je guverner da se u talijanskim i austrijskim središnjicama i te kako svjesni dobrog zdravstvenog stanja svojih podružnica. Prema podacima HNB-a, poslovne banke imaju spremljeno što od ove, što od proteklih godina, gotovo deset milijardi kuna kapitala koji je predviđen za rast i tržišnu ekspanziju. No, ruku na srce, pospremljeni kapital u Hrvatskoj premalen je da pokrpa rupe matičnih banaka, a i zakon ograničava izloženost prema povezanim osobama. No, opet – bolje išta nego ništa. Teško je i zamisliti što bi izvlačenje zadržane dobiti u matice značilo za domaće banke i stabilnosti bankarskog sektora? Guverner se ipak “duboko nada“ da je bankama majkama stalo da im podružnice normalno posluju. No, koliko god se nemogućim činilo, guverner je i prije znao predvidjeti kojim će tokom krenuti stvari i tome na vrijeme doskočiti.