Posljednjih godina nagli tehnološki razvoj pomogao je povećavanju prihoda i ublažavanju siromaštva u mnogim zemljama u razvoju. Širenje mobitela, osobnih računala i drugih tehnoloških inovacija dovelo je do ekonomskog razvoja, istovremeno poboljšavajući zdravstvenu zaštitu i poljoprivrednu proizvodnju u zemljama u razvoju. Međutim, te zemlje još imaju dug put do dostizanja razvijenog svijeta.

“Tehnološki napredak je osnovna pokretačka snaga prihoda i rasta u zemljama u razvoju”, tvrdi Andrew Burns, jedan od vodećih ekonomista pri Svjetskoj banci i autor nedavnog izvješća o tehnologiji u zemljama u razvoju. Ta studija je ustanovila kako se tehnologija širi brže u novim ekonomijama nego u bogatim zemljama. Ista je studija ustanovila da je tehnološki razvoj pomogao povećanju prihoda u zemljama u razvoju i smanjenju broja ljudi koji žive u apsolutnom siromaštvu sa 29 posto 1990. godine na 18 posto 2004. “Kad pogledamo tko ostvaruje dobre rezultate u smislu povećavanja prihoda, u smislu poboljšavanja životnog standarda, vidjet ćemo da su to zemlje s najvećom stopom tehnološkog razvoja. Primjerice, u istočnoj Aziji i pacifičkom području imamo otprilike raspon od četiri do pet posto u godišnjem povećavanju produktivnosti”, navodi Burns. Postignuća na polju komunikacijske tehnologije dovela su do većeg broja tzv. pozivnih centara, centraliziranih ureda gdje se odgovara na većinu telefonskih poziva za neki određeni biznis. Ti centri često u zemljama poput Pakistana i Indije, gdje su plaće relativno niske, služe domaćim i međunarodnim tržištima i pridonose ekonomskom rastu osiguravajući dobro plaćena radna mjesta i nove vještine uposlenicima koji ne bi u suprotnom imali takve mogućnosti. Međutim, mobiteli su ti koji su transformirali živote i poslovanje više nego išta drugo. Osamdeset posto svjetskog stanovništva sad živi u dosegu neke mreže mobilne telefonije. Arthur Molela, koji se nalazi se na čelu Centra Lemelson za proučavanje izuma i inovacija pri instituciji Smithsonian u Washingtonu, kaže da mobiteli imaju mnogostruke efekte. “Mobiteli imaju u svakom slučaju demokratizirajući efekt u tradicionalnim državama ili zemljama sa strogom hijerarhijom i omogućavaju jasan način da se zaobiđu mnoga ograničenja. Tako da te stvari imaju i jedan subverzivni aspekt, i to u odnosu na vladu i u odnosu na običaje”. Kad represivne vlade provode kampanju protiv onih koji misle drukčije svijet o tome sazna praktički istog trenutka putem mobitela i interneta. To je pomoglo u mobiliziranju međunarodnog pritiska na takve režime.