Nadzorni odbor burze dao je Upravi zadatak, a to je razvoj segmenta trgovanja derivatima. U sljedeća dva do tri tjedna konzultantska kuća koju smo unajmili prezentirat će nam svoje prijedloge, najavio je prve konkretne korake o uvođenju derivata član NO-a Burze Zoran Koščak prošlog petka na Konferenciji upravljanja portfeljima i tržišta kapitala u Dubrovniku. Tržište je došlo do stupnja kada treba odlučiti uvesti ili ne trgovanje financijskim derivatima, a na kupovnoj strani svakako ima interesa i red je na regulatoru da povuče konačan potez, smatra financijska industrija. Iako je okružje teško, a sam spomen derivata ozloglašen zbog financijske krize (nazivaju se i oružjem za masovno uništenje), “prilika je za dogovor regulatora, investitora i banaka”, smatra dio najjačih domaćih financijaša. Jedan od najsnažnijih argumenta za uvođenje derivativnih instrumenata jest izloženost riziku promjene kamatnih stopa. U trenutnim uvjetima investitori se od kamatnog rizika mogu zaštiti već razvijenim kamatnim “swapom” na devize (na kune ih nema) ili slabo korištenim “forwardom” (fiksiranjem kamatnjaka za određeno razdoblje u budućnosti za dogovorenu svotu), ali samo na kratki rok. Dugoročno takva zaštita nije moguća jer na domaćem tržištu jednostavno nema referentnih kamatnih stopa za izračunavanje tih instrumenata. “Određeni aspekti domaćeg tržišta novca još nisu razvijeni i tu su potrebne dugoročne repo aukcije HNB-a koje bi stabilizirale tržište”, kaže Koščak. Naime, sadašnje repo aukcije određuju tjedne kamatne stope, a za preduvjet za derivate je stabilnost na dulji rok”. Predsjednik Uprave OTP Investa Darko Brborović problem domaćeg tržišta okarakterizirao je kao “čisto evolucijski”.

Uključivanje Vlade
Financijska struka i tržište učinili su sve što su mogli, no tržište derivata ne može se razviti bez uključivanja Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke”, rekao je Danijel Nevidal, član Uprave Interkapitala, jednog od najvećih dioničara Zagrebačke burze. Jedan od najvećih zagovornika uvođenja derivata su najveći domaći institucionalni investitori – mirovinski fondovi. “Mirovinski fondovi imaju minimalno 50 posto portfelja uloženo u državne obveznice i taj portfelj ne možemo ‘hedgirati’ zbog striktne regulative kako ulagati”, istaknuo je predsjednik Uprave PBZ CO obveznog mirovinskog fonda Dubravko Štimac. Mirovinci suočeni s ‘golemim‘ rizikom promjene kamatnih stopa već dulje vrijeme navijaju za uvođenje derivata. “U fokusu bi bili kamatni ‘swapovi’ ili IRS-i jer bi nam omogućili likvidniji, brži i jeftinijii način promjene pozicije”, kaže Štimac uz napomenu da se o derivatima priča isključivo u kontekstu špekuliranja i svjetske krize iako “svjetska kriza nije kriza derivata, nego kreditna kriza”. Od desetaka derivata upravo IRS-ove bi mnogi željeli vidjeti na domaćem tržištu. Riječ je, naime, o ugovoru klijenta i banke o razmjeni kamatnih stopa različitih karakteristika (fiksne za varijabilnu i obrnuto) te omogućuje promjenu strukture kamatne izloženosti depozita ili zajma bez prijevremenog vraćanja. IRS-ovi služe za hedgiranje referentnih kamatnih stopa jer se na datume dospijeća plaća samo razlika između IRS kamate i one referentne, primjerice LIBOR-a. Odgovarajući na izravne prozivke, u HNB-u neslužbeno doznajemo kako pitanje formiranja dugoročnih kamatnih stopa nije nešto što središnja banka može ispuniti.

Pogrešna ideja
“S obzirom na tečaj i eurizaciju sustava, Hrvatska mora imati stabilan tečaj, a paralelno ne možete voditi nezavisnu kamatnu politiku. Kad bi HNB, primjerice, povisio kamatne stope, privukao bi se špekulativni kapital iz inozemstva koji bi trebalo neutralizirati tiskanjem novca što bi opet spustilo kamatne stope”, ponavlja dobro poznatu monetarnu politiku izvor blizak HNB-u. Objašnjava da ideja o dugoročnim repo aukcijama, kao modusu kreiranja referentne kamatne stope, pogrešna. “Da bi se formirala tržišna referentna cijena novca na dugi rok, potrebno je tržište s puno izdavatelja dugoročnih vrijednosnih papira, ali i kupaca. Tu je ponajprije uloga države kao izdavatelja, a ne HNB-a. Takvo trgovanje obavlja se na tržištu kapitala, a repo aukcije predstavljaju trgovinu primarnim novcem (ne kapitalom!) u svrhu kontrole likvidnosti”, kaže. Očekivanja financijske struke pak da bi HNB ipak u budućnosti o tom pitanju morao ‘nešto napraviti‘ u središnjoj banci drže slabo vjerojatnim. U uvjetima svjetske financijske krize i drastično smanjene dostupnosti inozemnog kapitala država će vjerojatno ići u smjeru manjeg zaduživanja. To bi se posebice trebalo odnositi na domaće tržište kako zdravim kompanijama (čije je poslovanje osnova realne ekonomije) ne bi uskratila kapital za (re)financiranje i pretvorila ih u kolateralne žrtve krize.

Činjenice

1. Tajni konzultant
Burza je unajmila nepoznatog konzultanta koji priprema studiju o problematici trgovanja financijskim derivatima
2. Mirovinski fondovi
Mirovinski fondovi ulagali bi u derivate da se zaštite od kamatnog rizika kojem je izloženo 50 posto portfelja
3. Referentna kamata
Na domaćem tržištu nema referentnih kamatnih stopa na temelju kojih bi se izračunavali IRS-ovi (kamatni “swapovi”) na domaću valutu
4. Tečajna politika
Hrvatska narodna banka vodi politiku stabilnog tečaja uz koji je nemoguće vođenje usporedne nezavisne politike kamatnih stopa