Ovog tjedna naposljetku je odgovor dobilo pitanje hoće li kriza zakucati na domaća vrata, hoće li stresti banke koje posluju u Hrvatskoj zbog čega će one posljedično pritegnuti kredite poduzećima i građanima? Iako je, budimo realni, šačica ekonomista na čelu s guvernerom Rohatinskim trijezno (i na vrijeme) upozoravala da pravo pitanje nije hoće li, nego kada, kriza stići.

Svjetska rejting agencija Standard & Poor’s ovog je tjedna zemlje srednje i istočne Europe proglasila rizičnima te snizila što prognoze, što rejtinge. Nakon krizom teško pogođenoj Mađarskoj, Ukrajini i Bugarskoj S&P je srezao kreditne rejtinge Rumunjskoj, Litvi i Letoniji. Mi smo se zajedno s Estonijom i Poljskom privremeno izvukli i sniženjem prognoze rejtinga sa stabilnog u negativan dobili samo “packe”. Velika razlika, naime, je li smanjen rejting ili njegova prognoza (outlook), no strogo gledano dosadašnja ocjena je pogoršana sa BBB stabilan u BBB negativan. Kreditni rejting standardizirana je mjera kojom nekolicina kredibilnih svjetskih institucija procjenjuje rizike država i kompanija da vrate svoja dugovanja koje imaju prema drugim državama i institucijama. Tri “outlooka” rejtinga prognoziraju u kojem bi smjeru u budućnosti mogao krenuti – u pozitivnom ili negativnom, ili pak ostatai nepromijenjen. Potez S&P-a zapravo nije nikoga iznenadio i tumači se kao posljedica tržišnih turbulencija, pada povjerenja na međubankarskom tržištu i drastičnog rasta cijene posuđivanja novca. Može se reći da se snižavanjem rejtinga agencije štite same sebe i svoj opasno poljuljani kredibilitet. Dobar dio krivice za krizu snose same rejting agencije koje su financijskim izvedenicama čija je upotreba u Americi eksplodirala dodjeljivale predobre rejtinge i tako ulagačima podcijenile rizik ulaganja. Zato je S&P, a očekuje se da će i Moody’s istim smjerom, preventivno snizio “outlook”.Rezanju prognoze za Hrvatsku mogu se uputiti prigovori, od zanemarivanje čvrste uloge HNB-a i dijela pokazatelja te činjenice da je tržište u cijenama i prinosima već ukalkuliralo rizike. No rezanje prognoze treba doživjeti kao hladan tuš, otkriće da nismo od krize izolirani, nego da moramo brinuti što se u Europi događa, a ne se nadati da ćemo se lako izvući. Ako kolaps prijeti zaduženoj Mađarskoj, i hrvatska bi se Vlada trebala zamisliti nad dugom i drastično rezati rashode, a maniti se demagogije.