Inovacija je stara koliko i ljudski rod. Sposobnost čovjeka da smisli kotač, parni stroj, elektromotor, računalo, raketu ili antibiotik pretvorila je naš život u stalnu kreativnu igru. Inventivnost pokreće sve osobne, poduzetničke, obiteljske i poslovne pothvate. Mislili ste da znate sve o tjestenini i vožnji taksijem? Pogledajmo dva zgodna primjera. Kad se tržište zasitilo tjestenine i potražnja pala, japanski se poduzetnik Shokukin dosjetio kako će iznova osvojiti kupce. Proizveo je pravu talijansku paštu. U marketinškoj kampanji naglašeno je da nema boljeg tijesta od njegova jer je proizvedeno uz glazbu Vivaldija i Verdija. Kad ga kuhate, slušate li pažljivo, iz njega ćete čuti glazbu i ona će vašu večeru učiniti romantičnim talijanskim iskustvom. Njujorški taksist Frank dobiva pak vrlo visoke napojnice što je neuobičajeno. Kako to postiže? Svakog putnika pozdravlja na njegovu jeziku (naučio je pedesetak najčešćih svjetskih pozdrava), nudi ga novinama, voćem ili osvježavajućim pićem, svira glazbu po željama, daje turističke ili prometne informacije, a spreman je po potrebi biti cjelodnevni turistički vodič kroz grad.

Igra u uredu
Primjeri pokazuju da nema proizvoda ili usluge u kojima originalna ideja ne bi mogla dati vrijednost i stvoriti konkurentsku prednost. Inovacija i kreativnost osnovni su pokretači uspjeha. Walt Disney Corporation živi od inventivnosti i izmišljanja igara za djecu i odrasle. Njihov je slogan “Sanjajmo zajedno! Razvijajmo i primjenjujmo poslovne ideje koje graniče s avanturizmom!” Akio Morita je 1947. godine sa šest mladih i znatiželjnih kolega sa studija, na ruševinama Japana koje su se još dimile, osnovao Sony. Njihova misija bila je “stvoriti kompaniju u kojoj će se inženjeri moći igrati svojom kreativnošću”. Iako predsjednik Uprave ozbiljne kompanije, Morita se na svojem radnom mjestu svakodnevno satima igrao raznim izumima. Posebno je volio telefon za dvoje (walkie-talkie) i leteći sobni balon na daljinsko upravljanje kojim je slao poruke suradnicima. Njegov je zamjenik u svojem uredu sastavljao golem model električne željeznice uz koji su znali provoditi poslijepodneva u zabavi i diskusiji o poslovnim planovima. Nije čudno da je njihov najpoznatiji proizvod, walkman, nastao kao posljedica igranja s idejom prenosivog radiokasetofona. Svaka osoba u sebi nosi kreativan potencijal. Neki pojedinci su inventivniji od drugih, ali razlika nije apsolutna, nego relativna. Može se reći da nema “kreativnih” i “nekreativnih”, nego ima više ili manje kreativnih osoba. Čak i u ljudi koji u svakodnevnom životu i radu ne pokazuju nikakve znakove inventivnog ponašanja postoji određen stupanj kreativnosti. Međutim, ona je vjerojatno potisnuta odgojem, utjecajem okoline, zanemarena, “ubijena” rutinskim radom i životom, nepoticana nagradama i neizložena izazovima. U svakom od nas postoji potencijal inventivnosti iako su neki ljudi očito kreativniji od drugih. Želimo li biti okruženi inovacijama i kreativnošću, valja prepoznati i uzgajati takve osobine kod sebe i svojih suradnika. Okruženje bogato kreativacima, odlično je mjesto za razvoj, život i rad. Michael Eisner, menadžer Walt Disney Corporation, to komentira ovako: “Ljudi koji imaju mnogo ideja nemaju ni vremena ni potrebe da ometaju druge u provođenju njihovih ideja.” Znanje, ideje i inovacije nekad su bili lijepi ukras privilegiranih. Danas kreativnost donosi bogatstvo. Kako nastaju ideje? Možemo li upravljati svojom i tuđom kreativnošću? Rastreseni Alexander Fleming zaboravio je na stolu laboratorija bakterijsku kulturu koju je istraživao. Kako je hladnjak u kojem su se uzorci držali bio zaključan, čistačica je kulturu preko noći ostavila pred otvorenim prozorom. Na uzorak je pala plijesan i uništila bakterije, a Fleming je sasvim slučajno došao u priliku da otkrije penicilin. Takav se događaj naziva serendipitet (Serendipity).

Istraživanje
Serendipitetom nazivamo proces istraživanja pri kojem, tražeći nešto, pronalazimo nešto drugo što nismo tražili, ali što se pokazuje vrijednim. Da je Fleming bio običan istraživač, vjerojatno bi propustio slučajnu priliku. Savjestan i discipliniran, on bi uzorak spremio tamo gdje treba i ne bi se izložio riziku da mu ga nešto “pokvari”. Serendipitet nije događaj ili situacija koja pada s neba. Nikad rješenje neće sinuti onome tko ga ne traži niti će slučaj dati šansu onome tko nije spreman da je prepozna i upotrijebi. Kako se upravlja kreativnošću? Postoje dva načina koja treba primjenjivati istodobno, bez obzira je li riječ o kreativnoj upravi ili inventivnom poslovnom okruženju: prepoznavati i uklanjati zapreke kreativnosti te stvoriti poticajno okruženje. U ljudskoj je prirodi odbacivati tuđe prijedloge, tražiti u njima slabosti i suprotstavljati im se čak i prije nego što smo ih saslušali i do kraja razumjeli. Pojedinci pružaju otpor promjenama zbog interesa ili navike na staro stanje. Najbolji je savjet za poticanje kreativnosti: igrajte se sa svim stvarima oko sebe. Ako vas to neće naučiti letjeti, barem će vam pokazati kako da trčite brže, skočite više ili konstruirate svemirski brod.

Autor je predavač na Zagrebačkom ekonomskom forumu koji se održava 13. studenoga 2008. pod medijskim pokroviteljstvom Poslovnog dnevnika.

Osobine kreativaca

1. Probleme shvaćaju kao izazov – što su složeniji i neobičniji, to je izazov za njihveći.
2. Neovisno mišljenje – oslonjenost na vlastite kriterije i stavove, a ne na norme i pravila koji su nametnuti izvana, od institucija, društva, sredine ili kulture.
3. Fleksibilno mišljenje – sposobnost konvencionalnog i nekonvencionalnog rješavanja problema.
4. Samomotivirani su – sposobni raditi duže i intenzivnije od drugih, bez vanjske prisile. Odlikuju se ustrajnošću u slijeđenju interesa i problema te željom da ono što su započeli dovrše do kraja.
5. Perfekcionisti su – vječito nezadovoljni postignutim, teže razvijati se i biti bolji. Uvijek traže bolja rješenja od postojećih i ne mire se sa stvarima kakve jesu.
6. Originalne su osobe – povezuju komponente problemske situacije s kojom se suočavaju na neobičan način.
7. Skloni su postavljati pitanja -znatiželjni su i zaigrani. Okolina ih ponekad smatra djetinjastima ili čudnima jer ne dopuštaju da rutina, navika i prisila unište istraživački nastrojeno dijete u njima.