Privatizaciji Aluminija koja je trajala pune tri godine prijeti potpuni krah. Naime, 8. studenoga ističe valjanost sporazuma koji su još 2006. potpisali tadašnji federalni premijer Ahmet Hadžiupašić i generalni direktor Aluminija Mijo Brajković o privatizaciji kompanije, koji je poslije prihvatio federalni parlament. Ne produži li federalna vlada taj sporazum, on će postati nelegalan, a time i proces privatizacije Aluminija koji je njime definiran.

Opstrukcije Sarajeva
Čini se kako federalna vlada odugovlačenjem potpisivanja ugovora s prvorangiranim ponuđačem za kupnju 88 posto kapitala Aluminija upravo to i želi postići. Podsjetimo, na natječaju za privatizaciju Aluminija pobijedio je konzorcij koji čine švicarski Glencore, zagrebački Dalekovod i širokobriješki Feal. Oni su za 88 kapitala Aluminija ponudili 130 milijuna eura u gotovini te se obvezali investirati 170 milijuna eura u mostarsku kompaniju i uposliti još 150 radnika. Vlasnička struktura Aluminija u međuvremenu je ponovno postala kamen spoticanja u privatizaciji tvrtke. Prema sudskoj registraciji iz 1997. država u Aluminiju ima udio od 24 posto, radnici 64 posto i šibenski TLM 12 posto. Službeno Sarajevo insistiralo je na tome da je država stopostotni vlasnik kompanije, no menadžment i Upravni odbor Aluminija to je osporavao jer država BiH nije uložila ni marku u obnovu u ratu porušenih pogona tvornice. Menadžment kompanije radnicima je na ime neisplaćenih plaća dao dionice, kao i šibenskom TLM koji je investirao u obnovu Aluminija 9 milijuna eura.

Ništa od započete prodaje
Nakon višegodišnjih sporova 2006. je postignut kompromisni sporazum kojim je definirano kako je udio države 44 posto, dok je 44 posto nenominirani kapital te da će se tih 88 posto kapitala privatizirati. U sporazumu je navedeno kako će se polovica dobivenog novca od privatizacije utrošiti za doplatu radnog staža radnika i odštetu predratnih uposlenika Aluminija, a druga polovica uplatiti u federalni proračun. Ministar energetike industrije i rudarstva Federacije BiH Vahid Hećo tvrdi da prodaja kapitala Aluminija ne može biti završena na započeti način. “Komisija za dionice u FBiH nema načina uknjižiti novog vlasnika na osnovi sporazuma između vlade FBiH i Uprave Aluminija koji definira kako je 44 posto državno, a za 44 posto vlasnik nenominiran”, kaže Hećo i napominje kako je Parlament FBiH trebao donijeti odluku o strukturi vlasništva u mostarskom gigantu. Komisija, međutim, tvrdi suprotno. Kažu kako je za upis u registar dovoljna odluka legalnih organa kompanije ili vlasnika. “Komisija će izvršiti upis svakog dioničkog društva na osnovi rješenja ili odluke koju donese Skupština dioničara, a to radimo i s izmjenama u drugim kompanijama”, kaže Mirko Puljić, zamjenik predsjednika Komisije. Upućeniji tvrde da ministar Hećo, poznat po izjavi kako “Hrvatima ne bi prodao ni kiosk”, opstruira privatizaciju Aluminija jer ne želi da Aluminij preuzme švicarsko-hrvatski konzorcij. U međuvremenu se pojavila bojazan kako bi švicarsko-hrvatski konzorcij koji već godinu dana čeka na potpisivanje kupoprodajnog ugovora mogao povući svoju ponudu zbog pada cijene aluminija na Londonskoj burzi za čak 1000 dolara po toni, što je rezultiralo padom prihoda mostarskog Aluminija za čak 10 milijuna dolara mjesečno. “Pitam se kome je u interesu odugovlačenje okončanja procesa privatizacije Aluminija i tko će odgovarati zato što u BiH nije ušlo 300 milijuna eura”, kaže generalni direktor Aluminija Mijo Brajković. Predsjednici sindikata sadašnjih i bivših uposlenika Aluminija Miljenko Marić i Mujo Hodžić kažu kako oni koji produžavaju agoniju privatizacije Aluminija rade protiv interesa sadašnjih i protiv predratnih radnika Aluminija jer sprečavaju ulazak novca kojim bi im se isplatila odšteta i uvezao radni staž.