Predsjedanje Upravnim sudom stresan je i naporan posao, priznao nam je to Ivica Kujundžić, čovjek koji je obnašao najviše pravničke pozicije u Zagrebu, a pred kojim sada stoji veliki izazov: kako u svjetlu “europskih reformi” uvesti red na Upravnom sudu. Na tisuće je zaostalih predmeta koje treba riješiti, svakodnevno razgovara s očajnim ljudima koji traže da im se ubrza postupak. Rješenje je možda u ustroju drugostupanjskog, Vrhovnog suda koji bi s radom trebao započeti najkasnije 2010. O tome, ali i drugim temama, razgovarali smo u uredu suda u Frankopanskoj 16.

Upravni sud kontrolira zakonitost pojedinačnih upravnih akata. Što to zapravo znači u praksi, kakve predmete rješavate?
Upravni sud rješava predmete iz tri područja. To su mirovinsko-imovinsko-zdravstvena pitanja te pitanja hrvatskih branitelja. To znači da se građani, nakon što svoj zahtjev podnesu nadležnom tijelu koje ga, primjerice, odbije, te smatraju da su time oštećeni, obraćaju nama. Drugo područje odnosi se na financije, carine i poreze. Svaki građanin koji je nezadovoljan s poreznim rješenjima, carinom koja mu je “odrezana”, pravdu može potražiti na Upravnom sudu. Treći dio je imovinsko-pravni u kojem se bavimo o građevinskim i lokacijskim dozvolama te povratu imovine.

Kada se govori o pravosuđu, nezaobilazna tema je dugotrajnost okončanja postupka, odnosno efikasnost. Kakva je situacija kod vas?
Europska unija kaže da je razumni rok rješavanja sudskih sporova tri godine. Primjerice, mi imamo oko deset posto predmeta koji su stariji od tri godine, a na sudu je ukupno oko 38.000 predmeta. Godišnje primamo 15.000 predmeta, s tim da svake godine taj broj raste. No zašto je Upravni sud specifičan? Ako se, primjerice, građanska parnica ne riješi za tri godine, recimo, riječ je o ometanju posjeda, uključene stranke neće imati toliko posljedica kao stranke čiji se predmet za tri godine ne riješi kod nas. Na primjer, podnesete tužbu zbog nedobivanja građevinske ili lokacijske dozvole, a mi vam ne odgovorimo nakon tri godine. Vi ste za to vrijeme digli kredit, ušli u investicije, i normalno da ne možete čekati toliko dugo. Eto, zbog tih stvari zapravo i dolazi do reformi. EU upravno pravo shvaća kao ostvarenje ljudskog prava. Nedopustivo je da vam HZZO odbije dati lijek samo zato što je skup! Zato EU od nas traži da Upravni sud organiziramo u dva stupnja.

Sadašnji Zakon o upravnim poslovima RH preuzela je od bivše Jugoslavije. Kako to da Hrvatska nije donijela svoj zakon?
Zanimljivo je to da je Hrvatska kao jugoslavenska republika jedina imala samostalan upravni sud, dok je u svim ostalim republikama upravni sud bio odjel pri Vrhovnom sudu. Sud se osamostalio 1977. To je bio veliki napredak, a sve do sada zapravo smo stagnirali. Nismo išli ukorak s Europom, koja pridaje veliki značaj upravnom pravu, posebice s Fransuskom koja je kolijevka upravnog prava. U Francuskoj je predsjednik države ujedno i predsjednik Vrhovnog upravnog suda.

Znači, ipak nam je trebala Europa da se nešto napravi?
Bez obzira na Europu, mi smo to trebali prije napraviti. Sada nam dolaze strani investitori, grade hotele, čitava naselja, a administracija ne radi posao kako treba. I oni, recimo, sada kod nas tuže tijelo neke samouprave, ali tri godine neće nitko čekati dok im se ne riješi postupak. Mi nastojimo te predmete što prije riješiti, određujemo prioritete. Primjerice, predmete iz građevinstva, otkazi u državnoj službi, premještaje u policiji i vojsci, to pokušavamo riješiti što prije. Trudimo se da svaki građanin najkasnije u godinu dana dobije svoj sudski pravorijek.

Kada onda možemo očekivati ustroj Vrhovnog upravnog suda?
Ekspertna grupa, sastavljena od naših ljudi te Nijemaca i Austrijanaca, već dvije godine radi na nacrtu novog zakona, koji bi trebao biti gotov krajem ove ili početkom iduće godine. Imat ćemo četiri prvostupanjska upravna suda, u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, te jedan Vrhovni koji će ova četiri nadzirati. Na ova četiri suda vodit će se usmene rasprave. Posebno ćemo paziti da što prije riješimo značajne slučajeve.

Koji bi to bili značajni slučajevi?
Vodimo predmete koji se odnose na komunalne doprinose, ali imamo i slučajeve od nekoliko milijuna eura. To nikako ne treba zanemariti. Značajni su i sukobi interesa. Komisije o sukobu interesa donose odluke, no zadnja je naša. Odlučujemo i o koncesijama te javnoj nabavi koja ja sada posebno u fokusu. Trebalo bi nam i više sudaca nego što ih je sada. Trenutačno na sudu radi 30 sudaca koji godišnje rješavaju 15 tisuća predmeta.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?