Rekreacija u suvremenom društvu, prepunom jurnjave i stresa, nije više samo hobi već sve više postaje način života radi očuvanja psihičkog i fizičkog zdravlja. Poslovni ljudi svugdje u svijetu sve češće zamjenjuju uštogljenu uredsku atmosferu onom neformalnom i opuštenijom za poslovna druženja, a posebno pogodan okvir za to je sport. Naravno, u svjetskim razmjerima golf je tu sport broj jedan, no kako je kod nas to još uvijek ipak egzotična aktivnost, našem podneblju puno je bliži nogomet. Kolika je popularnost dvoranskog nogometa dovoljno govori činjenica da je gotovo nemoguće u zagrebačkim sportskim objektima dobiti slobodan termin tijekom zimskih mjeseci u zagrebačkim sportskim objektima. Upravo su zato sve popularnije razne lige koje okupljaju rekreativce, zaljubljenike u nogomet, u svim segmentima društva. Tako se redovno održavaju lige svećenika, poštarske lige, lige policijskih uprava, a posebno je zanimljiva Liga poznatih. Iako je to ime dobila prije sedam sezona, 1998./99., kada je osnovana i imenovana po sudionicima – “poznatim imenima”, s prije svega, hrvatske estrade – pjevača i glumaca – Liga poznatih je to ime zadržala do danas i u promijenjenom sastavu. Iako su mnogi poznati odustali od natjecanja, ligi su se priključili drugi – poznati na drugačiji način. Imena igrača koji igraju u Ligi poznatih gotovo nikome ne znače ništa, no s imena timova za koje igraju stvar je sasvim suprotna. Agrokor, Jutarnji list, HVB Splitska banka, Malaysia Airlines ili Grey imena su ekipa u ligi koja su već mnogima poznatija. Voditelj Lige poznatih Cisalfa, Goran Stefanović, objašnjava da su svi sudionici lige uglavnom poznate osobe – no ne nužno iz celebrity scene. “Kada je liga formirana tu su glavne face bili, između ostalih, Dubravko Šimenc, Marijan Hanžeković, Vito Padovan, Boris Blažeković, Alan Vitasović, Vedran Mlikota, Filip Šovagović, Boris Mirković, Boris Novković, Rene Bitorajec i mnogi drugi. No s vremenom su iz raznovrsnih razloga timovi odustajali tako da pjevača više nema, a neki glumci se još tu i nađu. No i preostali predstavnici celebrity scene ne žele da se njihova imena eksponiraju jer žele da ovdje na prvom mjestu bude nogomet”, kaže Stefanović.

Sve više ekipa
ako je za vođenje svake lige potrebna i stanovita logistika i organizacija, tog posla se primila tvrtka B5 Grupa. Svake godine se u Ligu uključivao sve veći broj ekipa, pa je sve više problema predstavljao prostor u kojem bi se ona održavala.
Liga se igra tijekom čitave godine, dio prvenstva može se odigrati na otvorenim terenima – no nužno je da se veći dio utakmica tijekom zime odigra u zatvorenom, odnosno u dvorani. Upravo je to razlog da se tijekom godina liga stalno selila. Tako se najčešće igralo na Šalati ili na Zagrebačkom velesajmu, a ove sezone liga se održava u dvorani zagrebačke kemijske škole dr. Vladimira Preloga, mnogima poznatija pod bivišim imenom Kemijsko-tehnološki obrazovni centar.
Liga se igra po standardnim pravilima malog nogometa, s tim da se igra duže nego obično tj. 2 x 25 minuta. Stefanović objašnjava da je to zato da bi se dala prilika svim igračima neke ekipe da uđu u igru makar i zbog rekreacije. Trenutno u ligi ima 38 klubova što znači da se u sezoni odigra više od 700 utakmica. Svaka ekipa može prijaviti 20 igrača, a osim samih zaposlenika prijavljenih tvrtki to mogu biti i njihovi poslovni parneri i suradnici. Da bi se ligi dao i formalno sportski okvir, svi suci na utakmicama su licencirani pri Zagrebačkom nogometnom savezu.
Motivi ekipa koje igraju u ligu su različiti, pa dok je jednima stalo do rezultata i promocije imena tvrtke za koju igraju, drugima je samo do rekreacije i druženja. Iako se većina utakmica igra u atmosferi bez gledatelja, u završnici ili pak na utakmicama kada igraju tvrtke iz iste branše, npr. Obiteljski radio – Plavi radio, objašnjavaju organizatori, igra dobiva dodatni naboj.
Vodeća ekipa Lige poznatih je Malaysia Airlines koja je već duže lider prvenstva, trenutno s osvojenih 42 boda. Voditelj njihova tima Saša Sumirat objašnjava da se radi o relativno maloj tvrtki koja u Hrvatskoj zapošljava svega desetak ljudi, većinom žena, te da glavninu njihovih igrača sačinjavaju ljudi izvana.

Pomažu i profesionalci
Radi se uglavnom o igračima profesionalnih malonogometnih klubova koji se natječu u službenim ligama HNS-a, a s ljudima iz tvrtke ih povezuje privatno poznanstvo. Kako se radi o klasičnom sponzorstvu, a manje o rekreaciji njihovim šefovima je stalo da ekipa bude u vrhu lige. Suprotan primjer je pak marketinška tvrtka Grey čiju ekipu uglavnom sačinjavaju sami zaposlenici, a nalazi se na začelju lige. Njihov voditelj Miroslav Dimovski kaže da im uopće nije bitan rezultat već rekreacija i druženje. Slabe rezultate pripisuje relativno visokoj životnoj dobi njihovih igrača te poslovnim obvezama koje sprečavaju da se na utakmici uvijek pojave s najjačim sastavom. Iako nemaju imperativ pobjeda, Dimovski objašnjava da se ponekad ipak nabruse na neku “poslovno konkuretsku tvrtku” ili pak da riješe dugove s nekom ekipom iz prošlih prvenstava. Usprkos svemu u Greyu ipak imaju jedan cilj – ne biti posljednji. Za sudjelovanje u ligi ekipe plaćaju kotizaciju od 1952 kuna mjesečno, a na završetku prvenstva gotovo sve ekipe se odriču nagrada u dobrotvorne svrhe. Konkretno u zadnje vrijeme od lige najviše profitira SOS dječje selo Hrvatska u Lekeniku i Ladimirevcima koje dobiva pomoć od lige kao i od njihovih sponzora.