Osim geografskog, koji odjeljuje dvije zemaljske polukugle, postoji također i kemijski ekvator. Britanski znanstvenici uspjeli su lociraju hranicu između visoko zagadjenog zraka na sjevernoj hemisferi i osjetno manje kontaminirane atmosfere na južnoj polukugli.

Prema ekspertima Sveučilišta u britanskom Yorku, identificirana je granica između zagađenog i osjetno čistijeg zraka na vedrom nebeskom svodu u zapadnom dijelu Tihog oceana. Na sjevernom kraju 50 kilometara širokog pojasa izmjerena je čak četiri puta veća koncentracija ugljičnog dioksida (CO2) nego na južnom kraju. Otkriće bi moglo, kako se tvrdi, pomoći znanstvenicima da preciznije moduliraju kretanje tvari koje zagađuju atmosferu i procjenjuju utjecaj zagađivanja.“Jake bure mogu djelovati kao crpke koje podižu zagađeni zrak visoko u atmosferu gdje tvari zagadjivači ostaju duže i mogu imati utjecaj na svjetsku klimu”, izjavila je u povodu toga dr. Jacqueline Hamilton sa Sveučilišta u Yorku. Ideja o postojanju kemijskog ekvatora nije, međutim, ni nova. Ni revolucionarna. Još su prije znanstvenici logički pretpostavljali da se na području Pacifika, gdje se, kao što je poznato, susreću tropski vjetrovi, takozvani pasati, stvorila granica izmedju čistije južne i prljavije severne polukugle. Trebalo ju se samo konkretno pronaći, odnosno identificirati… I to je sada konačno i učinjeno.