Samo mjesec dana prije nego je indijski proizvođač automobila Tata na tržište izbacio najjeftiniji automobil na svijetu, njegove proizvodne pogone smještene na nekadašnjim rižinim poljima okupirali su seljaci i prisili kompaniju na obustavu proizvodnje.

Osim toga kompanija je počela razmišljati i o povlačenju tvornice iz tog kraja. Tadašnje napetosti samo su označile početak dolaska tamnog oblaka koji se nadvio nad indijsku ekonomsku tranziciju: na koji način nedovoljno plodnu poljoprivredu pretvoriti u industriju u državi gdje gotovo polovica stanovništva živi od zemlje? U samom središtu izazova ne nalazi se samo pitanje kako seljacima kompenzirati uzimanje zemlje na račun industrije, nego i kako ih u što većem broju pripremiti za novu ekonomiju u koju Indija želi ući. To je jedan od najvažnijih problema s kojima se indijska vlada danas suočava. Posljednjih su godina sukobi oko zemlje zaustavili nekoliko velikih industrijskih projekata u gotovo svakom kutu ove prenapučene demokracije gdje je većina od 1,1 milijarde siromašna i živi od zemlje. U istočnoj državi Orissa poljoprivrednici su zaustavili 12 milijardi dolara vrijedan projekt južnokorejskog proizvođača Poscoa. Farmeri su išli tako daleko da su čak i otimali neke od viših zaposlenika. U zapadnoj državi Goa je nakon velikih javnih prosvjeda zaustavljen projekt gradnje nekoliko posebnih ekonomskih zona, nalik onima u Kini. Osim toga ovog su mjeseca u okolici Mumbaija, indijskog trgovačkog središta, seoska vijeća inzistirala na održavanju referenduma o osnivanju ekonomske zone koju je predložio najbogatiji indijac Mukesh D. Ambani. U gotovo svim slučajevima seljaci koju su se najžustrije opirali industrijalizaciji upravo su oni koji dobro znaju da nisu kvalificirani za većinu poslova osim za obradu zemlje. Osim prvotnog cilja koji seljake tjera na prosvjede, oni također žele podignuti cijenu zemljišta ili inicirati ponovne pregovore. Meta njihova bijesa često je vlada koja u većini slučajeva uzima zemlju i prodaje je industrijalcima. Središnja vlada još nije izradila dugoočekivanu nacionalnu politiku kako kompenzirati one koji izgube zemlju. “Ako je cijena dobra, ljudi će žrtvovati emocionalnu privrženost, ali ako vam nitko ne jamči život bez zemlje, što ćete onda napraviti”, pita se Subir Gokarn, viši ekonomist Standard & Poor’sa za Indiju. Medha Patkar, jedan od najpoznatijih protivnika velikih projekata u Indiji, kaže kako za te ljude “zemlja nije samo vlasništvo nego i životna sredina”.