Kada je Carlo Petrini, utemeljitelj Slow Food pokreta prije dvije godine posjetio Durham u Britaniji, uspio je zapaliti iskru inspiracije na Sveučilištu New Hampshire. Netom nakon njegova odlaska rođena je ekogastronomija. O čemu se radi?

Prema definiciji gastro-filozofa Jean Anthelme Brillat-Savarina, “gastronomija” je “promišljeno znanje o svemu što se odnosi na čovjeka u smislu toga da se hrani”. I dok je gastronomija sklona tome da bude asocirana s luksuzom i ugađanjem, a pridjev “eko” sa zaštitom okoliša, ekogastronomija promovira konzumerizam baziran na vrijednostima koje i dalje promiču zadovoljstvo, ali se ne odriču ekoloških principa. “Želimo našim studentima pokazati da staviti mrkvu u usta nije jednostavno samo staviti mrkvu u usta. To je također i pitanje tko je uzgojio tu mrkvu, kako je ona došla do vas, tko je proizveo sjeme za nju… i niz drugih pitanja”, kaže u intervjuu za Washington Post Daniel Winans, jedan od predavača na studiju ekogastronomije na New Hampshireu.Od kada je u proljeće ove godine lansiran program ekogastronomije na ovom sveučilištu, sve je više i više zainteresiranih, a pojam ekogastronomije širi se i izvan granica Velike Britanije. Na sveučilištu Yale danas postoji čak 19 kolegija koji se bave hranom i poljoprivredom, kao što je, primjerice, popularni kolegij “Psihologija, biologija i politika hrane”. Samo u SAD-u broj sveučilišnih kolegija povezanih s hranom povećan je za više od 50% u proteklih pet godina. Hrana očito postaje akademski mainstream, a knjige poput Eric Schlosserove “Fast Food Nation” ili Michael Pollanove “The Omnivore’s Dilemma” te Morgan Spurlockova dokumentarca “Super Size Me” produbili su interes javnosti za hranu.Budući da je riječ o novom trendu, na većini katedri “studij hrane” organiziran je prema interdisciplinarnim načelima, pa osim u učionicama učenici borave u kuhinji, laboratoriju i na poljoprivrednim imanjima kako bi se pripremili za karijeru “stručnjaka koji brinu o tome što jedemo i kako dobijamo to što jedemo”.Ekogastronomija bi tako trebala pripremiti ljude da ponovno uspostave vezu sa svojom hranom, a to posebno vrijedi za generaciju odraslu na McDonalds’u. Naime, upravo je ekogastronomija jedan od puteva koji nam jamči da će naša budućnost biti raznolika, zdrava, održiva i – ukusna.