Surfate li po domaćim news grupama, odnosno po hr.rec.humor.binaries, prije nekog vremena mogli ste ondje naletjeti na post s desetak vrlo duhovitih i odlično odabranih fotografija. Od ostalih sličnih poruka jedino se razlikovao po logotipu tvrtke Makro Mikro, koji se pojavio na zadnjoj fotografiji u nizu.

S obzirom na to da su sve slike bile tako šaljive da su zaista uspjele nasmijati korisnika, gotovo se nitko nije naljutio na takvo oglašavanje. Doduše, je li to bilo pravo oglašavanje ili ne – zapravo i nije posve jasno; no ako jest, riječ je o odličnom potezu. Ista je tvrtka, kada je ZAMP uveo namet na informatičku opremu (CD-i, DVD-i..) pokrenula web stranice pljacka.com.hr, čime je stala na stranu korisnika, a također i ponovno podigla vrijednost vlastitog brenda. Sličan je projekt bio i HostaNostra (www.hostanostra.com), na kojem se u mafijaškom stilu i na lijepo odrađenim stranicama nude hosting-paketi. Najzanimljiviji i relativno nov oblik oglašavanja jest viralni video. Radi se o videozapisima koji u prvi mah ne izgledaju kao reklama premda to jesu. Cilj je napraviti dobar i zabavan video čiji će sadržaj privući milijune korisnika i koji će ga pogledati a da se istodobno neće osjećati “navučeni” na gledanje. Među najbolje takve primjere spada Smirnoffov spot “Tea Party”, koji se poigrava sa stereotipima vezanim uz stalne i privremene stanovnike Martha’s Vineyarda i Cape Coda. Sama reklama viralnog videa ne mora nužno biti tako “zamaskirana”; jednostavno – ako je video dobar, steći će visoku gledanost. To dobro zna tvrtka Starbust, čija je reklama jednog proizvoda pogledana oko deset milijuna puta – navodi se u godišnjem izvještaju State of the News Media (izrađuje ga Project for Exellence in Journalism), a koju je na YouTube prije marketinške agencije stavio – korisnik. Ni naši ne stoje loše. Konzumova reklama “Samo je jedno” pogledana je oko dvadeset tisuća puta, “Tortica fingers” oko četiri tisuće petsto puta, “Šoping je najbolja terapija” oko sto tisuća puta, “Cedevita” (reklama iz 1988.) tisuću puta, VIP-ove su pogledane oko deset tisuća puta…

Nakon pomnijeg praćenja ovakvih videozapisa nije nimalo teško zaključiti što se najviše gleda, a što najmanje, pa bi i oglašivači koji žele biti popularni na YouTubeu i sličnim servisima trebali poći tim smjerom. Najgore viralne marketinške kampanje odabrao je časopis PC World. Na tom je popisu, naravno, i Sonyjev “All I Want for Christmas is PSP” – “školski” primjer pogrešnog vođenja takve kampanje. Naime, tvrtka je otvorila (lažni) blog na kojem dječak mašta da će za Božić dobiti Playstation portable, a zatim je otkriveno da je domena registrirana na agenciju koja je radila za Sony. Korisnici su ih ubrzo razotkrili, što je za brend bila katastrofa. K tome, u gerilskoj je kampanji Sony angažirao brojne ulične umjetnike koji se bave crtanjem grafita, a čiji su crteži na zidovima raznih gradova trebali prikazivati djecu koja se igraju na PSP-u; u konačnici je to izazvalo potpuno suprotan efekt. Wired je pisao da su time htjeli zadobiti kredibilitet ulične umjetnosti, a taj se potez nikome nije svidio. Jedan popularan segment online oglašavanja čine mikro-siteovi i igre koje se ondje nalaze. Na primjer, tvrtka Puma nedavno je predstavila online igru u kojoj je cilj pobijediti Usaina Bolta; Australian Defence Force načinio je jednostavnu igru s papirnatim avionom, kojom promiču i regrutiranje u australske oružane snage; Nokia je kao dio kampanje Music Almighty predstavila web stranice na kojima korisnici biraju omiljeni glazbeni žanr i transformiraju se u neobične likove. Viking line je organizirao online natječaj u plesu: korisnici su pozvani da pošalju svoje videozapise, među kojima će najbolji pobijediti.