Prošlotjedni dolazak u Zagreb novom šefu Austrijskog ureda za gospodarstvo u Zagrebu Romanu Rauchu nije prvi susret s hrvatskim glavnim gradom. Bio je, kaže, nekoliko puta u Zagrebu u vrijeme kada je Hrvatska bila u sastavu Jugoslavije, a kada je kao mladi ekonomist ispunio san o dinamičnom poslu povezanom uz inozemstvo i počeo svoj prvi angažman u promociji austrijskog gospodarstva u Bugarskoj. Mandat mu je u Sofiji bio posljednjih godina komunizma i prvih tranzicije, a nakon toga je promociju austrijskih tvrtki nastavio u Los Angelesu te u Zürichu. Potom je četiri godine u sjedištu Austrijske gospodarske komore u Beču bio zadužen za financijski aspekt cjelokupnog odjela vanjske trgovine, uključujući sve urede vanjske trgovine diljem svijeta. Posljednjih sedam godina vodio je austrijski ured za gospodarstvo u Australiji, a šest mjeseci nakon povratka iz Sydneya u centrali u Beču bio je zadužen za u Europi drugu po veličini internetsku platformu (http://www.advantageaustria.org) u vezi s temama vanjske trgovine.

Angažman u zagrebačkom uredu bio je osoban izbor. Zašto Zagreb i Hrvatska?
– Kada sam objavio da je moj izbor Zagreb, mnogi od kolega su mi čestitali. Između ostalog bili su mi ponuđeni New York i Haag, no tamo se ništa veliko ne događa, mislim u smislu promjena. U Hrvatskoj se s druge strane upravo puno toga događa i mijenja, kako politički tako i ekonomski i društveno, i zbog toga je za mene interesantna. U Bugarskoj sam bio za teških vremena, no jednom u povijesti se ruši komunistički sustav i za mene to je bio izazov koji moj posao nosi sa sobom. Hrvatska je sada pred ulaskom u EU, što je velika promjena za zemlju, a ujedno i moj posao čini interesantnijim i većim izazovom.

Što ste postavili za cilj mandata u Zagrebu?
– Ured je dobro postavljen, odlično funkcionira i nema ga potrebe mijenjati. Ono što će se mijenjati bit će područja u kojima ćemo se više angažirati, a koja će se mijenjati kako se i Hrvatska bude mijenjala. Primjerice, e-government će postati još aktualnija tema kada Hrvatska počne primjenjivati standarde EU, pa ćemo se i mi više fokusirati na to područje, kao i na tehnologije zaštite okoliša, koja će također postajati sve važnija u životu Hrvatske, a Austrija je upravo u tom području, posebice u tehnologijama za pročišćavanje voda, europski lider. Hrvatska će zbog pristupa EU biti konfrontirana s raznim poteškoćama te obilnim ulaganjima koja će na kraju rezultirati pozitivnim efektima. Pristupanje EU za Hrvatsku će pak biti velika pokretačka sila. Procjenjuje se kako bi Austrija da nije pristupila u EU svake godine imala do 0,5 posto manji gospodarski rast. Takve situacije s još većim rastom ćemo, uvjeren sam, vidjeti i u Hrvatskoj. Pratit ćemo što Hrvatska treba i što mora mijenjati i tražit ćemo partnere iz Austrije koji mogu ponuditi pomoć, no osim zaštite okoliša i e-governmenta, postoje i druga područja poput logistike, koja će, mislim, također biti vrlo važna.

Vaš prethodnik Peter Hasslacher uspostavio je, izuzev s ministrom gospodarstva Damirom Polančecom, vrlo dobru komunikaciju s predstavnicima vlasti i važnih gospodarskih institucija. Kada se planirate susresti s njima?
– Radujem se sastancima sa svim predstavnicima vlasti i gospodarskih institucija te ću ih što je prije moguće realizirati. Nadam se da ću nastaviti te dobre odnose, no ima nekoliko osjetljivih tema o kojima moramo dalje razgovarati.

Kao na primjer?
– Nekoliko austrijskih tvrtki susreće se s problemima na terenu i moj posao je da im pomognem, među ostalim uvijek iznova otvarajući pitanja na pravoj adresi. Riječ je, primjerice, o novim zakonima s kojima se susreću tvrtke koje djeluju u sektoru telekomunikacija i građevinskom sektoru. O problemima s kojima se suočavaju u Hrvatskoj ja moram i dalje obavještavati nadležne ustanove jer u suprotnom ne bih dobro odrađivao svoj posao. Ne treba to nitko shvatiti kao napad ili dijeljenje lekcija jer svi smo svjesni da se promjene ne događaju preko noći. Nitko to i ne očekuje. I za vlast je bitno da zna kako postoje realni problemi. To se ne odnosi samo na strana predstavništva u Hrvatskoj nego i na domaće tvrtke.

Poslovna zajednica priželjkuje da se promjene znatno brže osjete iako je s druge strane mnogo pritisaka da se promjene odgode.
– I Austrija je bila u stresnom procesu prije 1995., kada smo postali dio EU. Ima puno sličnosti u onome što smo prošli s onime što prolazi sada Hrvatska. Također smo imali neke zaštićene sektore kao što su proizvodnja hrane i poljoprivreda, u kojima mnoge tvrtke nisu željele ulazak u EU. Ali su na koncu morale shvatiti da imaju dva izbora: ili gospodarski potonuti ili se promijeniti. Oko 90 posto ih je počelo razmišljati o novim idejama, kako poboljšati svoj položaj. Drugi primjer je velika željezara u Linzu koja je ’80-ih bankrotirala i svi su mislili da Linz bez nje ne može živjeti. Nekoliko godina poslije ljudi su dobili toliko ideja za nove poslove i započeli samostalno raditi. Danas je Linz svjetsko središte u segmentu digitalnih tehnologija, a to se dogodilo iz nužde i borbe za opstanak. Zaključak iz tih gospodarskih primjera jest kako se ljudi, tvrtke ili cijela gospodarstva mogu promijeniti iako na početku misle da to ne mogu. A Hrvatska će sigurno uspjeti u tim promjenama.