Prema medijskim izvješćima unatrag mjesec i pol dana lako biste mogli zaključiti da je putovanje zrakoplovom vrlo nesigurno. Primjerice, u utorak je zrakoplov Boeing 737 kompanije Thomson Fly nedugo nakon polijetanja iz Pule za London morao prisilno sletjeti jer je u kuhinjskoj kabini izbio požar. Nitko nije ozlijeđen, a za nesreću je kriv požar na instalacijama mikrovalne pećnice. Nadalje, početkom kolovoza kod Dugog otoka srušio se Piper Lufthansine škole letenja pri čemu su poginuli iskusni instruktor i pilot. Prošli tjedan pao je Boeing 737 u Kirgistanu pri čemu je stradalo 71 od 90 putnika, a netom prije i jedan ATR 42-300 zrakopolov u Anadama pri čemu je poginulo svih 46 putnika. Prisjetimo li se još tragedije s padom Concordea, letenje avionom i ne čini se tako sigurnim. No statistika ukazuje suprotno.

Novi sustav za praćenje letova
Domaći avioprijevoznici, kao što su Croatia Airlines i Dubrovnik Airline, nisu dosad zabilježili nijednu veliku nesreću. Štoviše, letenje mlažnjakom statistički je iznimno sigurno. Kako tvrdi mjesečnik Popular Mechanics u posljednjih pet godina u SAD-u se dogodila svega jedna avionska nesreća s fatalnim posljedicama, a tamo je avioprijevoz najgušći na svijetu s više od 30.000 letova svaki dan. Drugim riječima, prikažemo li taj stupanj sigurnosti omjerom, on iznosi jedan naprema 55 milijuna te se kontinuirano povećava u korist sigurnosti. Razlog tome je, kako tvrde u Popular Mechanicsu, kontinuirani rad na poboljšanju kvalitete i ispravkama pogrešaka u avijaciji koji je po svom intenzitetu neusporediv s bilo kojom drugom industrijom. Primjerice, SAD je utrošio 250 milijuna dolara na novi sustav za praćenje letova i uveo posebnu agenciju za zrakoplovstvo nakon što su se 1956. godine TWA-ov i Unitedov DC-7 sudarili iznad Grand Canyona. Piloti zrakoplova su, naime, bez kontakta sa zemaljskom kontrolom pokušavali svaki zasebno pružiti svojim putnicima što bolji pogled na Grand Canyon. Rezultat je pad oba zrakoplova i smrt 128 osoba. No od tada se u SAD-u nije dogodila nijedna slična nesreća. Iznimka je jedino slučaj kad se mali propelerac Piper Archer 1986. godine zabio u Aeromexicov DC-9. No od tada svi mali zrakoplovi moraju poštovati pravila koja vrijede za velike komercijalne zrakoplove, uključujući obvezu da moraju imati transpondere koji emitiraju njihovu visinu i poziciju kao i sustav za izbjegavanje kolizija u zraku TACS II. Zbog nesreće koja se prije 30 godina dogodila u Portlandu u SAD-u u kojoj je zrakoplov DC-8 sa 181 putnikom arogantnošću kapetana prekasno započeo slijetanje, te ostavši bez goriva, srušio se na predgrađe, danas svi piloti na svijetu vježbaju krizna slijetanja u simulatorima tzv. Cockpit Resource Management. Štoviše, ta je nesreća u kojoj je poginulo deset osoba dovela do promijene tradicionalne hijerarhije prema kojoj je kapetan apsolutno uvijek u pravu. Pitate li se pak zbog čega ne smijete pušiti u avionu, a posebno u toaletu, te zašto su svi izlazi i putevi prema izlazima u avionu označeni žaruljicama, odgovor leži u tragičnoj nesreći zrakopolova DC-9 kompanije Air Canada 1983. godine. Naime, nakon što je vatra zahvatila zahod, gusti crni dim proširio se zrakoplovom skroz do kokpita pa je pilot prisilno sletio u Cincinnatti.

Nesreća u Dallasu
Misleći da je najgore prošlo, posada zrakopolova otvorila je izlaze. U tom je trenutku kabinu ispunio dodatan kisik i vatra je eruptirala ubivši 23 od 46 putnika. Kao jedna od posljedica te nesreće je da svi zrakoplovi izgrađeni poslije 1988. godine ne sadrže zapaljive materijale. Nadalje, suvremeni zrakoplovi opremljeni su internim radarom. To je njihova standardna oprema unatrag deset godina, a rezultat je sedmogodišnjeg zajedničkog istraživačkog projekta NASA-e i američke agencije za zrakoplovstvo. Naime, 1985. u Dallasu se srušio Deltin zrakoplov Lockheed L-1011. Budući da nije imao instrumente koji bi mogli mjeriti atmosferske uvjete u naletu vjetra, u svega nekoliko sekundi znatno je izgubio na brzini te pao na predgrađe Dallasa, otklizao se na autocestu smrskavši jedan automobil da bi se zaustavio u velikim tankovima za vodu. Poginulo je 134 od 163 putnika.

Tragedija stjuardese Alohe
Isto tako aviokompanije danas imaju stroga pravila o tehničkim uvjetima i dopuštenoj starosti zrakopolova koja su uvedena nakon što se 1988. godine dogodila vrlo neobična nesreća na Havajima koja je poslije postala predmet sprdnje u holivudskim komedijama. To je ujedno i razlog zbog kojeg vam stjuardese preporučuju da tijekom cijelog leta ostanete vezani sigurnosnim pojasom. Naime, dio trupa Boeinga 737 američke kompanije Aloha dok je letio na 24.000 metara iznad zemlje doslovno se otkinuo napravivši poveću rupu u putničkoj kabini aviona. Stradala je jedino stjuardesa, koju je pritisak zraka izbacio van, a otad se na svim avionima provjerava stupanj korozije i naprezanja materijala. Sličnih primjera unapređenja sigurnosti u avionima ima mnogo. Primjerice, iako su nakon terorističkih napada na “blizance” u New Yorku svi avioprijevoznici postrožili pravila za unošenje tekućina i potencijalno opasnih materijala u zrakoplove, manje je poznato da to pravilo u nešto blažem obliku vrijedi od 1996. godine. Konačno od ove godine svi novi zrakopolovi imat će ugrađen sustav protiv iskrenja oko motora i tankova s gorivom. Sustav je razvio Boeing nakon što je model 747 u vlasništvu kompanije TWA eksplodirao u zraku i na mjestu usmrtio 230 putnika. Inače, točan uzrok te nesreće koja se dogodila prije 12 godina blizu Long Islanda u New Yorku bio je predmet brojnih kontroverzi, ali službeno je zaključeno da je avion eksplodirao zbog eksplozije izazvane električnom iskrom u tanku s gorivom.