Posljednja u nizu, Glavna skupština Plive, prije dva dana donijela je odluku da cjelokupnu svoju dobit od 28,6 milijuna kuna ne isplati na ime dividende već da ju zadrži za potrebe kompanije. U vremenima prije nego što je većinski vlasnik postao američki Barr Pharmaceuticals, ta bi odluka deprimirala stotine malih dioničara, a danas ionako sva sredstva idu vlasniku. Ipak, prema podacima Središnje depozitarne agencije, za isplatu dividende svojim dioničarima odlučilo se oko sto domaćih kompanija.

Entuzijazam dioničara
Najveći iznos, vrtoglavih 2,42 milijarde kuna isplatio je Hrvatski telekom. Kako se ispod glasa nagađalo, tih 29,56 kuna po dionici, odnosno gotovo 1863 kune po paketu kupljenom u inicijalnoj javnoj ponudi, bilo je zamišljeno kao veliko finale omasovnjavanja malog dioničarstva u Hrvatskoj. I bio bi, da entuzijazam oko 300.000 dioničara nije vidno splasnuo nakon snažne korekcije svjetskih, a potom i domaće burze. Nakon HT-a, nijedna domaća kompanija nije mogla svoje dioničare niti približno iznenaditi izdašnošću tolike dividende. Drugu po veličini naknadu za vjernost, dioničarima isplatila je Zagrebačka pivovara, i to 152 milijuna kuna, odnosno 245 kuna po dionici. Domaća naftna kompanija Ina, za koju su zbog rastućih cijena nafte i naftnih derivata, dioničari ali i poneki analitičar očekivali da će odriješiti kasu, isplatila je ‘tek’ 150 milijuna kuna dividende. U odnosu na 990,3 milijuna kuna dobiti poslije oporezivanja tih 15 kuna nagrade po dionici, razočaralo je neke dioničare. Slijede Dalekovod s 29 milijuna kuna, Konzum sa 56,8 milijuna kuna dividende, Ledo sa 12,1 milijun kuna, Ingra sa 10 milijuna kuna (200 kuna po dionici). Podravka je iz 3,6 milijuna kuna neto dobiti odlučila ne isplatiti dividendu već novac zadržati za kupnju vlastitih dionica. Ericsson Nikola Tesla isplatio je 270 kuna po dionici, odnosno 36 milijuna kuna, ali ne iz tekuće neto dobiti već iz zadržane dobiti iz prijašnjih godina, dok su banke većinom zadržale dobit kako bi pojeftinile zaduživanje. Inače, dividenda je dio neto dobiti i obično se isplaćuje kao njezin postotak. Hoće li se isplatiti ili ne, ovisi hoće li ju Glavna skupština izglasati ili ne. U skladu s modernim teorijama o upravljanju financijama, tvrtke bi bez obzira da li su u tekućoj godini ostvarile dobit ili gubitak, trebale svojim dioničarima isplatiti dividendu. Štoviše, bez obzira na rezultat koji može fluktuirati ovisno o konkurenciji i brojnim drugim tržišnim (ne)prilikama, politika dividende trebala bi biti konstanta. “Dobra dividenda iznosi oko 30 posto ukupnog iznosa neto dobiti”, kaže konzultant Željko Perić. “Hoće li kompanija isplatiti dividendu ovisi o dvije ključne činjenice: je li u fazi intenzivnog rasta kada je za održavanje tog rasta potrebno reinvestirati kapital ili je kompanija zrela i dobro pozicionirana na tržištu”, kaže. Dodaje da će dioničari podržati neisplatu dividende u slučaju da je menadžement prije dokazao svoj kredibilitet pa kompanija ostvaruje visok prinos na ranije uloženi kapital.

Zrele kompanije
Tada je najlogičnije, kaže taj konzultant, da kompanija unaprijed objavi politiku dividende da dioničari unaprijed znaju što ih čeka. Upravo HT Perić navodi za primjer dobro pozicionirane zrele kompanije koja nema regionalnih aspiracija pa je logično da dioničarima isplati dividendu iako napominje da je isplata cjelokupnog iznosa neto dobiti ipak iznimka. Za domaće tržište kapitala i oko sto kompanija koje su se odlučile na isplatu dividende, Perić je ustvrdio kako se većinom radi o kompanijama u snažnom investicijskom ciklusu, koje su poput primjerice Atlantic grupe (11,6 milijuna kuna) i Magme (9,6 milijuna kuna), dioničarima već najavile ulaganja u proizvodnju i akvizicije na tržištu. Perić zaključuje da loša situacija na tržištu kapitala kakva trenutno vlada domaćim burzovnim sferama, može biti okidač za isplatu dividende kako bi ulagači vratili poljuljano povjerenje.