U doba neprestane komunikcije, sastanaka i posla tijekom cijelog dana, samostani, kao oaze tišine i mira, sve više privlače Nijemce. Više od 200 samostana u ovoj zemlji otvorilo je u poslednje vrijeme svoja vrata zainteresiranima za privremeni boravak.

Prije svih menadžeri, ugroženi stresnim poslom, zainteresirani su za boravak u samostanima, bez mobitela, laptopova, televizije. Žele da se makar na koji dan sasvim isključe, na sebe pogledaju iz drugog kuta i shvate drukčije i naravno, da se nabiju novom energijom. Želja za idejnim i duhovnim čišćenjem motivirana je ubrzanim radnim tempom i stalnim pritiskom na rezultate, kao i stresom i potrebom da su stalno na dispoziciji, 24 sata dnevno… Svaki poduzimač i viši menadžer zna to dobro iz iskustva. Kada se tijelo pobuni i pojave simptomi kao što su probadanje srca ili nesanica, to je poslednji alarm da čovjek odmah mora prikočiti. I naći vrijeme i za nešto drugo, jer uvijek, tvrde stručnjaci, iza svakog stanja iscrpljenosti stoji pogrešan odnos, to jest loše gospodarenje s vremenom.

Tišina i mir
Wilhelm Schmied-Bode, ekspert za istraživanje stresa i specijalist psihotererapeutske medicine, savjetuje: “Onaj koji je blizu stanju da pregori mora posegnuti za kočnicom i sebi naći vrijeme da odahne i smiri se.“ Boravak u samostanu može biti odlučujući korak koji će mu omogućiti svladavanje krize. “Nužno je, međutim, imati sa sobom prilikom odlaska u samostan spremnost na samodijagnozu“, upozorava ovaj stručnjak. Nije lako i jednostavno brzo se naviknuti na boravak u samostanu. Za sve samostane je, naprimjer, karakterstična tišina, koja je tamo gotovo apsolutna. Ljudi iz velikih gradova, koji su navikli na neprestanu buku, mogu imati problem kada im nestane ta zvučna kulisa, uplaše se pred neizmjernom dubinom tišine. Neki prilikom boravaka u samostanima osjećaju neku vrstu zvučne i druge klaustrofobije pa im se u gorim slučajevima stresni sindrom može i pogoršati. Svi tamo dolaze s nadom da će im samostanska sredina pomoći da zaista odahnu, odmore se i “napune baterije“. U tome im nastoje pomoći monasi. Nude im duhovne vježbe i meditacije, post, šutnju u grupi, šetnje u prirodi, Kneippovo liječenje u vodi, kao i razne welness programe. Dužinu boravka u samostanu određuje svaki klijent za sebe. Za prvi put najbolje se pokazala dužina boravka od jednog tjedna. Nisu, naravno, isključeni ni duži boravci.Prilikom boravka u samostanu nužno je stalno podsjećati se na njegov smisao. Odlučujuće u tome je je li čovjek uspio promijeniti način života po povratku u svoju radnu i životnu sredinu. Doktor Schmied-Bode tome dodaje: “Blic dijeta ima isto toliko malo smisla koliko i boravak u samostanu koji ne bude doveo do nekih trajnih promjena u načinu životu.“

Nema tehnologije
Stresom opterećeni pojedinac bi, kako ukazuje ovaj stručnjak, tokom boravka u samostanskom miru morao preispitati svoje prioritete i shvatiti da je nužno, također, umjeti reći ne i osloboditi se nekorisnih ili manje važnih stvari i aktivnosti.Zanimljivo je da ovaj stručnjak za stres živi upravo onako kako savjetuje pacijentima – nema ni kuću, ni auto, ni mobitel, ni televiziju… Zato ima toliko mnogo vremena za sebe, svoju suprugu i ljude koje voli.