Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Više psihopata među menadžerima nego osuđenicima

Autor: Milan Lazarević
08. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Istraživanje su proveli psiholog Paul Babiak i profesor Robert Hare koji psihopate proučava već 35 godina

Broj psihopata među vodećim radnicima raste. Vjerojatno ih je više čak i nego među zatvorenicima”, piše u knjizi “Snakes in Suits: When Psychopats go to work” Paul Babiak, newyorški privatni psiholog koji se već 40 godina u multionacionalnim kompanijama bavi problemima psihologije u menadžmentu. On je to djelo napisao zajedno s profesorom na University of British Columbia Robertom Hareom, specijalistom koji psihopate izučava već 35 godina.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Rast broja psihopata na vodećim pozicijama u velikim tvrtkama je, ipak, relativno noviji fenomen: takozvana kompanijska kultura stvara pogodnu sredinu u kojoj oni mogu svoj duševni poremećaj tranformirati i preokrenuti u plus, odnosno svoju prednost. Na primjer, sadašnji modni val “Open space” kancelarija je pokazatelj devijantne kompanijske kulture koja je, ma koliko kratkoročno bila efektivna, samo u službi tih prijetvornih zmija. Dugoročno, međutim, razmnožavanje “zmija” vodi padu efektivnost kompanije i gubitku konkurenosti. Pa zašto su uopće onda i anagažirane te “zmije u odijelima”? To nije teško objasniti. Oni, naime, na razgovorima prilikom primanja novih menadžera dobivaju poene zahvaljući prije svega tome što bolje vladaju sobom i ostavljaju dojam tvrdih ljudi sposobnih i za najbrutalnije upravljanje i postupke u korist kompanije. I to sve uz šarmantu fasadu majstora komunikacije – podmetanja nogu, guranje u stranu i pripremanje za otkaz suradnicima umiju savršeno prikriti. Mnogi visoki šefovi imaju simpatije za “zmije u odijelima”. Nostalgično im se pričinjavaju onim kakvi su oni bili prije 20-ak godina. Gledano izvana, zaista ne mora biti mnogo razlika, ali unutarnja motivacija se tu ipak bitno razlikuje. Svaki, čak i narcizmu skloni visoki menadžer, pa i povremeni manipulator, kada interes kompanije to traži, na kraju će u ključnom trenutku uvijek dati prednost kompaniji, a ne svom egu. Psihopat neće. On će, ako mu je ego ugrožen, primjerice otkazom, povući u propast i druge, cijeli odjel, pa i tvrtku ako treba. Zato najčešće i ne uspijevaju stići na najnajviše pozicije. Prije toga naprave štetu i sebi i drugima te nestanu. Oni se nisu sposobni žrtvovati za kompaniju.

Broj psihopata među vodećim radnicima raste. Vjerojatno ih je više čak i nego među zatvorenicima”, piše u knjizi “Snakes in Suits: When Psychopats go to work” Paul Babiak, newyorški privatni psiholog koji se već 40 godina u multionacionalnim kompanijama bavi problemima psihologije u menadžmentu. On je to djelo napisao zajedno s profesorom na University of British Columbia Robertom Hareom, specijalistom koji psihopate izučava već 35 godina.

Rast broja psihopata na vodećim pozicijama u velikim tvrtkama je, ipak, relativno noviji fenomen: takozvana kompanijska kultura stvara pogodnu sredinu u kojoj oni mogu svoj duševni poremećaj tranformirati i preokrenuti u plus, odnosno svoju prednost. Na primjer, sadašnji modni val “Open space” kancelarija je pokazatelj devijantne kompanijske kulture koja je, ma koliko kratkoročno bila efektivna, samo u službi tih prijetvornih zmija. Dugoročno, međutim, razmnožavanje “zmija” vodi padu efektivnost kompanije i gubitku konkurenosti. Pa zašto su uopće onda i anagažirane te “zmije u odijelima”? To nije teško objasniti. Oni, naime, na razgovorima prilikom primanja novih menadžera dobivaju poene zahvaljući prije svega tome što bolje vladaju sobom i ostavljaju dojam tvrdih ljudi sposobnih i za najbrutalnije upravljanje i postupke u korist kompanije. I to sve uz šarmantu fasadu majstora komunikacije – podmetanja nogu, guranje u stranu i pripremanje za otkaz suradnicima umiju savršeno prikriti. Mnogi visoki šefovi imaju simpatije za “zmije u odijelima”. Nostalgično im se pričinjavaju onim kakvi su oni bili prije 20-ak godina. Gledano izvana, zaista ne mora biti mnogo razlika, ali unutarnja motivacija se tu ipak bitno razlikuje. Svaki, čak i narcizmu skloni visoki menadžer, pa i povremeni manipulator, kada interes kompanije to traži, na kraju će u ključnom trenutku uvijek dati prednost kompaniji, a ne svom egu. Psihopat neće. On će, ako mu je ego ugrožen, primjerice otkazom, povući u propast i druge, cijeli odjel, pa i tvrtku ako treba. Zato najčešće i ne uspijevaju stići na najnajviše pozicije. Prije toga naprave štetu i sebi i drugima te nestanu. Oni se nisu sposobni žrtvovati za kompaniju.

Autor: Milan Lazarević
08. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close